APRIL: Filmske recenzije

Donosimo vam filmske recenzije naših članova redakcije i saradnika. Nadamo se da ćete uživati u filmovima koje smo vam preporučili.

Eternal Sunshine of the Spotless Mind (2004)

Džol Bariš je čovjek slomljenog srca zbog toga što je njegova djevojka Klementin prošla proceduru da ga izbriše iz sjećanja, te odlučuje da učini isto. Međutim, dok gleda kako njegova sjećanja na nju blijede, shvata da je još uvijek voli i možda je prekasno da ispravi svoju grešku.

Ono šta sjećanja o ljubavi mogu uraditi jednoj osobi predstavljena je kroz film na kreativan način.

IMDb: 8,3 – 898.000 glasova
Glumi: Džim Keri, Kate Winslet
Režiser: Michel Gondry
Žanr: Drama, Romansa, Sci-Fi

Preporučio: Slaven Petković

U divljini a.k.a Into the wild (2007) – dir. Šon Pen

Ako postoji neki film poslije čijeg gledanja čovjek dobije nadahnuće, odlučnost, potrebu da ostvari sve što želi, to je ”U divljini”. Vizuelni prikaz termina ESKAPIZAM.

Posljednjih godinu dana, putovanja su nešto od čega smo se odvikli, tako da su nam okolnosti idealno pripremile teren za potpun doživljaj.

Radnja filma je bazirana na istinitoj priči o mladiću Krisu Mekendelsu (Chris McCandless) koji, iako primjeran i perspektivan student, odlučuje da napusti studije, svoju ušteđevinu da u humanitarne svrhe i zaputi se prema Aljasci bez ikakvog konkretnog plana za preživljavanje.

Sve to prati odličan ”soundtrack” koji potpisuje čuveni Edi Veder (Eddie Vedder) nekadašnji pjevač još čuvenijeg grandž-benda Pearl Jam.

Čvrstinu i težinu cijelom ostvarenju daje podatak da je snimljen po istinitom događaju.
”Ne želim znati koliko je sati. Ne želim znati koji je danas dan, niti ko sam ja. Te stvari su nebitne.” – Kris Mekendels

Žanr: avantura, drama, biografski
Trajanje: 2h 28min
Uloge: Emile Hirsch, Vince Vaughn, Catherine Keener

Preporučio: Miloš Rajak

Neko, negdje ( Deux moi /Someone, Somewhere ) 2019

Mnogi ljudi su usamljeni pri čemu mnogo utroše vremena kako bi pronašli neku srodnu dušu, koja bi im ispunila život. Ovakva činjenica, pored toga što postoji i u realnom životu, mnogo dobija na značaju i na malim ekranima, tako da često primjetna i u filmskim ostvarenjima posebno onim koji se bave temom romantike. Često se u takvim filmovima može vidjeti ljubav na prvi pogled pri čemu su stvara priča, ali je malo onih filmova koji na drugačiji način opisuju tu potragu za ljubavnim emocijama i pažnjom pri čemu su te srodne duše tako blizu, a tako daleko. Upravo je ovaj francuski film takav, a zove se ,,Neko, negdje” kojeg je ražisirao Sendrik Klapiš dok scenario potpisuje Santijago Amigorena. Glavne uloge u ovom filmu igraju: Fransoa Civil, Ana Žirardo, Kamij Koten, Fransoa Beland.

Radnja filma se dešava u Parizu, a prati živote dvoje mladih ljudi: Remija (Civil) i Melani (Žirardo) koji žive u istom pariškom naselju. Tom prilikom žive potpuno paralelne svijetove nesvjesni postojanja jednog i drugog, iako su gotovo blizu. Tom prilikom, oboje imaju slične probleme, pri čemu se suočavaju sa depresijom i usamljenošću. I dok sa jedne strane Melani pokušava preko društvene mreže tinder da pronađe željenog partnera, Remiju ne uspjeva nikako da uspostavi ljubavni kontakt. Ubrzo, u to se uključi pomoć psihijatara kao i porodica, a sve sa željom kako bi oboje krenuli pravim putem u nadi za boljim životom.

Naizged, ovaj film je pomalo, ali čista suprotnost od klasičnih romantičnih filmova, a to će doživjeti mnogi koji budu gledali ovo filmsko ostvarenje. Sama ironičnost filma nekako se može sagledati i u tome da se radnja dešava u Parizu za koji se smatra da je ,,grad ljubavi” u kojem proživljavaš samoću i potpunu društenu izgubljenost usred nedostatka ljubavi. Kroz ovo ostvarenje pokušalo se prikazati i jedno savremeno stanje društva u kojem se mnogi ljudi suočavaju sa nemogućnošću da osjete ljubav usljed preopterećenja poslom, kao i savremenim trendovima kojima robuju mnogi (posebno mladi ljudi), zbog čega su pomalo otuđeni i zbog čega mnogi nisu sposobni ostvariti vezu koja će biti sretna, a sve radi ispunjenja svojih prohtjeva i hirova. Kako god se tumačio, za ovaj film se može reći da nema klasičnu romanitičarsku radnju. Često smo mogli gledati da se na početku dvoje susretnu i zabavljaju, otkriju svoju sličnost, a kasnije dolaze nezgodne situacije koje ih razdvoje, pri čemu opet na kraju dolazi do pomirenja i sretne ljubavne priče.

I zaista za mnoge se romantičarske drame može se reći da su ,,remake” sa sretnim krajem. Ipak, ova baš i nema takav epilog što će se stvoriti u percepciji gledalaca tokom filma. Ispred sebe moći će vidjeti tokom cijelog filma dvoje mladih koji žive gotovo dva pararelna života, a koji nikako da se isprepletu, što će mnoge razočarati. Posebno je zanimljivo da svako od njih ima gotovo slične probleme sa kojima se bori, a kojih se rješava kroz psihoterapije koje su jedan od zanimljivijih dijelova filma, pri čemu se čovjek upozanje sa nekim od načina kako pokrenuti novi život. Ta sličnost nekako je posebno fascinantna i pomalo šokantna, kao što je slučajna ljubav prema životinjama ili tragedija kojoj oboje prisustvuju, pri čemu imamo priliku da vidimo izliv emocija koje nam dublje otkrivaju njihovo nesigurno i izgubljeno stanje uma. Zbog svega toga može se reći i da je ovo jedna odlična psihološka drama.

Ono što posebno fascinira u ovom filmu jesu uloge dvoje mladih koje tumače Civil i Žirardo, pri čemu dominira jednostavnost, a opet veoma privlačan performans zbunjenih i pomalo izgubljenih osoba koje se suočavaju sa anksioznošću, nesanicom, te pritiskom blage depresije. Zanimljiva je i sama atmosefera njihovih domova koji su gotovo blizu i ironično dijele ih zidovi koji na jedan slikovit način opet prikazuju neprepoznavanje srodnih duša, tako da u jednom trenutku dobijete želju da uđete u film i razbijete zid, a sve kako bi ih spojili. Posebno do izražaja dolaze i trenuci u kojima su na trenutak zajedno, kao što je slučaj sa jednom arapskom trgovinom u kojoj radi dobrodušni vlasnik koji će ih uspjeti na samom kraju filma spojiti kroz još jednu od zajedničkih interesovanja koja utiču na spajanje ljudi.

Pažnju će god gledalaca ostaviti i atmosfera njihovih domova koja ih dijeli, a iza čijih je zidova na jedan slikovit način opisano jedno depresivno sivilo usamljenosti i potpunog nedostatka raspoloženja. Sve to je i jedan režiserov prikaz gledaocima koji šalje sliku depresivnih i usamljenih duša koje sudbina ne može spojiti. Interesantni su i sami dijalozi kako sa psihijatrima koje oba junaka posjećuju kao i sami kontakti sa porodicom i prijateljima. Zanimljiv je i sam prikaz njihovih poslova koji su jedan od presudnih faktora koji u filmu određuju njihov život i sam odnos prema svih dešavanjima.

Sve u svemu, može se reći da je ovo jedna veoma ironična ljubavna pričao o ljudima koji nisu svjesni da prepoznaju pravu ljubav ponajviše zbog svojih pisholoških i emocionalnih nestabilnosi u koje ih uvlači vrtlog života jednog velikog grada. Stvara se utisak da su njih dvoje nesretne duše među hiljadama takvih koje žive u jednom velikom gradu. Nekako, poruka ovog filma je da je ljubav uvijek tu, ali je mi ne prepoznamo i da na to najviše utiče naše ponašanje i odnos prema životu.

Žanr: drama/ romansa
Trajanje: 110 min
Ocjena: 9/10

Preporučio: Đorđe Čereković