Poezija petkom: Jovana Milošević

Jovana Milošević rođena je u Doboju i ima 22 godine. Svoje djetinjstvo i tinejdžerske godine provela je u Trebinju koje smatra svojim domom. Trenutno studira psihologiju na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci.

U nekim mirisima su
zapisani trenuci
Nježnosti,
Gruboće,
Odlazaka,
Početaka,
I čega sve ne..
U njima smo mi nečije uspomene,
razbacane po mislima;
Možda ugnjetane da ne bole,
Sklonjene od svijeta i samih sebe
Da se zaborave..
U nekim mirisima su
sjećanja,
Slike,
Zagrljaji,
Osmijesi,
Nečiji ispraćaji u 2 ujutru,
Nečija prisutnost,
Opipljivost stvarnog trenutka,
Ruka na ramenu;
U nekim mirisima smo mi voljeni
Onako kako želimo;
Lako,
Bez težine života
I njegove komplikovanosti,
Dok slušamo zvuk školjki
Negdje na primorju.
U nekim mirisima pohranjena je sva naša sloboda,

Odvažnost,
Polet,
Osjećaji
Da možemo da volimo
Bez straha,
Istinski za sva vremena.

„Poeziju sam počela da pišem još od srednjoškolskih dana. Sa njom rastem, prolazim kroz različite emocije, od onih najvještije skrivanih, do onih gromoglasnih. Ono što me inspiriše jeste mladost i polet, te zaljubljenost u život. Mislim da je važno za svakog čovjeka da pronađe nešto što ga čini srećnim, i što mu daje smisao, a za sebe mogu reći da sam to pronašla upravo u poeziji“.

Šta su tijela,
Sem otisci u vremenu,
Dok duše putuju
Kroz svjetove ;
Šta su snovi,
Sem pobune srca
Da se u ta tijela
Udahne smisao
I neki putevi
Poprime
Drugačiji oblik,
Dostojniji čovjeka.
Šta je ljubav
Sem prepoznavanje,
Sudar tri vremena
U jedno.
Šta su riječi
Sem traženje
Disanje I
Življenje
I šta je onda život
Sem čista poezija

Pripremila: Nataša Gavur