Kada mišljenje na internetu prelazi u govor mržnje?
Prije par decenija tehnologiju u budućnosti smo zamišljali na samom vrhuncu. Očekivali smo napredak, brzinu, jednostavnost, praktičnost i svakodnevnu olakšicu u poslu i životu. Istina, nismo dobili leteće automobile, ali sve ostalo jesmo. Cijenu toga smo platili virtualnim prostorom gdje svako s tastaturom postaje sve – filozof, novinar, advokat i naučnik, dajući sebi za pravo kritizirati bez obzira na stvarno znanje ili iskustvo.
Internet se pretvorio u bazu podatka prepunu dezinformacija, clickbaitova i neosnovanih napada na drugog i drugačijeg. Onda kada je vojska lajkova i komenatara podrške jača od istine, postavlja se pitanje čitamo li da bismo razumjeli ili samo da bismo odgovorili? Kojom brzinom lansiramo svoje mišljenje, čak i kada njegova eksplozija uništava druge? Onda kad mišljenje na internetu primi obilježja govora mržnje, možemo govoriti o cyber nasilju – nasilju na internetu.
Mnogi ljudi još uvijek ne znaju šta se sve podrazumijeva pod cyber nasiljem, pa često i sami nesvjesno budu njegovi inicijatori ili učesnici. Kako bismo razmislili prije nego što postavimo komentar koji bi mogao direktno ili indirektno ugroziti druge, važno je znati forme cyber nasilja:
Isključivanje – Isključivanje žrtve nasilja iz online grupe ili poruka širenjem lažnih informacija o njoj.
Napastvovanje – Slanje upornih i uvredljivih prijetnji direktno žrtvi.
Cyber proganjanje – Pažljivo praćenje online prisustva žrtve – kada je aktivna, s kim komunicira, koja su njena digitalna interesovanja. Ovaj oblik nasilja nerijetko završi stvarnim proganjanjem u offline svijetu.
Doxxing – Objavljivanje ličnih podataka o žrtvi koji inače ne bi bili poznati javnosti, a koje nasilnik zlonamjerno dijeli kako bi uznemirio, zastrašio i ucijenio žrtvu.
Frapping – Nasilnik koristi društvene mreže žrtve da objavljuje neprikladan sadržaj s njenim imenom.
Trolanje – Ismijavanje i postavljanje ponižavajućih komentara o žrtvi s ciljem nanošenja psihičke povrede.
Flame – Upućivanje uvreda i vulgarnih komentara direktno žrtvi. Nasilnik namjerno izaziva žrtvu s nadom da će je natjerati da se uključi u online svađu.
Ponižavanje – Slanje, objavljivanje ili širenje lažnih informacija o žrtvi na internetu. Najučestaliji oblik je širenje glasina i tračeva o žrtvi.
Imitacija – Imitiranje žrtve postavljanjem komentara na društvenim mrežama u njeno ime, ili kreiranjem lažnog profila s njenim imenom. Razlikuje se od frappinga po tome što se ne postavlja uvijek neprikladan sadržaj o žrtvi, već se njen identitet može iskorištavati još i za iznudu informacija i druge interese.
Catfishing – Nasilnik iskorištava emocionalno stanje žrtve stvarajući lažni online identitet o sebi. Tokom vremena, žrtva može povjerovati nasilniku i podijeliti osjetljive informacije koje on potom iskorištava u lične svrhe ili za sramoćenje žrtve u online prostoru.
Nekada nama bezazleni komentari mogu pokrenuti lavinu emocija s fatalnim ishodima, posebno kada je riječ o mlađim populacijama kod kojih je, nažalost, cyber nasilje dovodilo i do samoubistava. U porastu adrenalina često zaboravimo da je internet prostor za dijalog, razmjenu ideja, učenje i istraživanje, a ne za gubljenje razuma i verbalne obračune.
Zapamtimo:
Ne moramo biti najglasniji.
Ne moramo biti u pravu.
Kada zaključamo telefone, svi smo samo emotivna druga strana iza ekrana.
Birajte da vaše riječi ne vrijeđaju emocije drugih ljudi.
Preuzeto sa: prime.ba