Tehničke vještine se lako nauče, teže je naći ljude koji razumiju druge i umiju da sarađuju
Izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma pod nazivom “Budućnost poslova” pokazao je da je analitičko razmišljanje i dalje najtraženija vještina među poslodavcima. Ali, nekoliko vještina koje se svrstavaju pod emocionalnu inteligenciju (motivacija, samosvijest, saosjećanje i aktivno slušanje) nalaze se među 10 najvažnijih od ukupno 26 analiziranih.
Ron Sigel, docent psihologije na Medicinskom fakultetu Univerziteta Harvard, objasnio je ovim povodom zašto su vještine emocionalne inteligencije ključne na radnom mjestu, naročito u eri vještačke inteligencije kada tehnologija sve više preuzima analitičke i tehničke zadatke, a ljudska sposobnost razumijevanja emocija, saradnje i saosjećanja postaje glavna konkurentska prednost.
Emocionalna inteligencija drugačiji oblik “pameti”?
Dr Sigel: To jeste oblik pameti, ali ne onaj na koji obično mislimo kada kažemo da je neko “pametan”. Posljednjih godina, psiholozi koji proučavaju inteligenciju shvatili su da postoji mnogo različitih vrsta inteligencije. Tako, neko sa prirodnim sportskim talentom posjeduje tjelesnu ili korespondentnu inteligenciju, dok neko sa izraženim darom za matematiku ima visok nivo matematičke inteligencije i tako dalje.
Kada pogledamo ljudsko iskustvo u razvijenom svijetu, gdje većina ima obezbijeđenu hranu, odjeću i krov nad glavom, vidimo da i dalje postoji mnogo sukoba i nezadovoljstva. Većina tih problema potiče iz teškoća u nošenju s emocijama i složenosti međuljudskih odnosa. Emocionalna inteligencija je sposobnost da prepoznamo sopstvena osjećanja, da naučimo da ih obradimo, umjesto da impulsivno reagujemo, kao i da razumijemo emocije drugih ljudi i da sa njima sarađujemo, rješavamo konflikte i gradimo zdrave odnose.
Zašto poslodavci smatraju emocionalnu inteligenciju jednom od ključnih vještina budućnosti?
Dr Sigel: Njena važnost postala je očigledna u poslovnom svijetu, na fakultetima, akademijama, u vojsci, svuda gdje ljudi rade zajedno. Postoje mnogi stručnjaci s visokim tehničkim i analitičkim sposobnostima, ali njihovi projekti stagniraju kada dođe do saradnje. Ogromni resursi troše se na nesporazume, povrijeđene sujete i neriješene sukobe. Ljudi su često neefikasni ne zato što ne znaju svoj posao, već zato što previše energije troše na to kako izgledaju pred drugima, kako će biti shvaćeni i prihvaćeni i zbog impulsivnih reakcija.
Lideri su shvatili da se tehničke vještine mogu lako naučiti, ali da je mnogo teže pronaći ljude koji umeju da razumiju druge i dobro sarađuju. U mnogim timovima upravo ta sposobnost postaje ključna za uspjeh.
Kako se mijenjao pojam emocionalne inteligencije od objavljivanja knjige Danijela Golemana “Emocionalna inteligencija” (1995)?
Dr Sigel: Ljudi su odavno znali da postoje različite vrste inteligencije, ali zapadne industrijske kulture tradicionalno su davale prednost logičkom, analitičkom i preduzetničkom razmišljanju, zanemarujući emocionalne i relacione vještine. Psiholozi su vremenom uvidjeli tu kulturnu pristrasnost i pokušali da je isprave istraživanjem emocionalne inteligencije.
Kada je Goleman objavio svoju čuvenu knjigu, mnogi su počeli da primjećuju da osobe s visokim akademskim rezultatima često ne uspijevaju u životu ili karijeri, dok drugi, s prosječnim ocjenama, ali razvijenim emocionalnim sposobnostima, umeju da okupe ljude, vode timove i postignu izvanredne rezultate. Sve je jasnije da emocionalna inteligencija ima presudan uticaj čak i u ciljevima koji su spolja materijalni i poslovno orijentisani.
Da li su emocionalne vještine važne i u eri vještačke inteligencije?
Dr Sigel: Kako ljudi sve češće komuniciraju s chatbotovima umjesto sa ljudima, autentični međuljudski odnosi postaće još važniji. Ljudska bića su društvena bića – imamo duboku potrebu za pripadanjem i povezanošću. Iako vještačka inteligencija može da imitira ljudski govor, ona ne može da zamijeni prirodnu toplinu i empatiju. Nadam se da ćemo i dalje više cijeniti iskrenu ljudsku interakciju nego dopadljivost digitalnih asistenata.
Osnovne komponente emocionalne inteligencije i kako ih razvijati?
- Samosvijest – sposobnost da prepoznamo sopstvene misli, osjećanja i unutrašnja stanja.
- Samoregulacija – sposobnost da upravljamo emocijama na zdrav način, da ih osjetimo, ali da ne dopustimo da nas preplave.
- Socijalna svjesnost (empatija) – razumijevanje emocija, potreba i briga drugih ljudi.
- Društvene vještine – sposobnost da sarađujemo, rješavamo konflikte i gradimo harmonične timove.
Psiholog Ron Sigel podsjeća: većina ljudi ne pati zato što ne zna tehnički odgovor na problem, već zato što ne umeju da se “slože” sa djecom, roditeljima, partnerima, kolegama ili prijateljima. “Naučiti kako da ne povrjeđujemo jedni druge i da se povežemo na siguran i podržavajući način — to je naš najveći životni izazov”, rekao je dr Sigel.
Prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma (Budućnost poslova), ovo su ključne vještine 2025. godine:
* Analitičko razmišljanje – sposobnost analiziranja informacija i donošenja odluka zasnovanih na podacima.
* Otpornost, fleksibilnost i agilnost – prilagođavanje promjenama i sposobnost brzog oporavka od izazova.
* Kreativno razmišljanje – razvoj novih ideja, pristupa i rješenja.
* Motivacija i samosvijest – unutrašnja pokretačka snaga i razumijevanje sopstvenih emocija i vrijednosti.
* Radoznalost i želja za učenjem – spremnost na stalno sticanje novih znanja i vještina.
* Empatija i aktivno slušanje – razumijevanje drugih ljudi i izgradnja odnosa povjerenja.
* Liderstvo i socijalni uticaj – sposobnost inspirisanja i vođenja drugih ka zajedničkim ciljevima.
* Kontrola kvaliteta – pažnja usmjerena na preciznost i dosljednost u radu.
* Sistemsko razmišljanje – razumijevanje međusobne povezanosti elemenata u složenim strukturama.
* Tehnološka pismenost – razumijevanje i korišćenje novih digitalnih alata i vještačke inteligencije.
Preuzeto sa: ba.ekapija.com