U zagrljaju imposter sindroma

„Dobro je za sad, prolazi ovo sve kako treba…još nisu provalili da nemam pojma o poslu koji radim.“

„Rado bih ostao na ovoj poziciji, meni ova pozicija sasvim odgovora i zadovoljan sam.“ (socijalni nivo)* ili ti „ako prihvatim višu poziciju tu će se tek vidjeti koliko sam nesposoban.“ (psihološki nivo)**.

Ovo su stvarni primjeri kognitivnog rezonovanja mojih poznanika/prijatelja koji su se susreli bar jednom sa imposter sindromom.

Iako statistički podaci pokazuju da oko 70% svjetske (opšte) populacije je bar jednom doživjelo imposter sindrom, mišljenja sam da je ovaj procenat veći i da se kreće oko 80-85%. Nemam konkretne podatke za ovu tvrdnju, nego čisto ono što sam primjetio kroz razgovor sa ljudima, a takvih razgovora je bilo zaista mnogo (šta da se radi – takav mi je posao).

Od početka ove pisanije, dva puta sam već spomenuo termin imposter sindrom ili bolje da napišem imposter „sindrom“ pa hajde da ga definišemo.

Prema opšte prihvaćenoj definiciji imposter sindrom predstavlja sumnju u vlastito znanje/vještine/sposobnosti ili podcijenjivanje istih, te osjećaj anksioznosti zbog mogućnosti da budemo procijenjeni kao „prevaranti“ ili „neznalice“. Znači, imposter sindrom ima svoju i kognitivnu i emocionalnu komponentu.

Zašto „sindrom“ a ne sindrom? Eeeeh sad…ovo je više moje razmišljanje nego opšte prihvaćeno gledište, tako da ga uzmite sa rezervom. Naime, imposter sindrom se ne nalazi niti u DSM ni MKB. DSM i MKB su bukvalno knjige u kojima se nalazi spisak do sada svih poznatih sindroma, njihovih simptoma, uzročnika i preporuka za prevazilaženje/liječenje. Isto tako, ovaj sindrom se u velikoj mjeri razlikuje u načinu i intenzitetu manifestacije u odnosu na većinu nama poznatih sindroma (npr. depresivnosti ili bilo kojeg fenomena iz anksioznog spektra). Na kraju krajeva, ovaj „sindrom“ se ne liječi, odnosno ne koristi se bilo kakav vid medikamenata (doduše može se koristiti za neke simptome impostera – tipa anksioznost). Ovdje više važe stihovi pjesme Luna od grupe Goblini: to od čega bežiš ti, to se ne leči – TO SE POBEĐUJE!

U suštini, sindrom se koristi kao termin u ovom slučaju jer je popularno da je danas sve neki sindrom (kao i ono što su jedan period svi bili depresivni pa preko noći postali introverti).

Kako nastaje imposter sindrom je malo komplikovanija priča. Ako zagrebemo po površini, sasvim je jasno (bar na osnovu istraživanja) da „preduslovi“ za razvoj imposter sindroma su izražen eksternalni lokus kontrole, perfekcionizam, niska samoefikasnost* i povišen neuroticizam** . Ovo je samo prvi sloj ispod površine i nekom je dovoljno, a ko želi više da zna onda moramo skidati sloj po sloj pa do najranijih dana. Nećemo puno ovdje ulaziti u detalje jer bi se o ovome moglo pisati do sutra, nego samo reći da kako su gore pomenute osobine preduslov za imposter sindrom, tako je i djetinjstvo odnosno način roditeljstva preduslov za ove osobine. Poruke poput „De pusti, ne znaš ti to“, „Joooj gdje ćeš ti to raditi, aj ćuti“, „Ma neka, ja ću…“ i slične su pogubne za stvaranje slike o samom sebi. U ovim situacijama nastaje Ja nisam OK, ti si OK pozicija i bazična uvjerenja koja vode ka ishodima koji nisu pozitivni. Sa druge strane pretjerane pohvale, pogotovo ličnosti, a ne ponašanja su isto tako pogubna. To su one poruke poput „Ma mamin najpametniji dječak“, „Tatina najljepša princeza“ i slično. Ovdje nastaje ili Ja nisam OK pozicija ili uslovna JA pozicija tj. Ja sam OK sve dok…sam pametan/pokazujem svoje znanje/ostvarujem rezultate.

Zato roditelji oprez. Pohvale SAMO NA PONAŠANJE.

Pošto sam naveo da je imposter prije stanje nego sindrom, jasno je da intenzitet i trajanje variraju i ovdje dosta individualne razlike dolaze do izražaja. Pod individualnim razlikama mislim na ona 4 preduslova koja sam naveo. Da li su prisutni svi ili kombinacija dosta određuje intenzitet i trajanje impostera. Isto tako, u zavisnosti od bazičnih uvjerenja i poruka od najranijeg perioda zavisi da li će imposter ispoljavati u domenu intelekta ili ekspertize. U suštini, postoji veći broj tipova imposter sindroma, ali svi se svode na to da li se sumnja u znanje, vještine ili sposobnosti (na prvom mjestu intelektualne).
Kad sam već spomenuo uzroke nastanka impostera, kratko bih se osvrnuo i na situacije koje „provociraju“ javljanje ovog „sindroma“. Može se reći da svaka situacija koja dovodi do evaluacije znanja/vještina/sposobnosti je okidač za javljanje impostera. U poslovnom kontekstu to mogu biti mjesečne/kvartalne/(polu)godišnje evaluacije rada, stavljanje u ulogu mentora i nekoga ko treba prenijeti znanje, tehnički intervju za novi posao…sve su ovo situacije koje mogu biti okidači.
Ono što je dobro u ovome svemu jeste da je imposter moguće prevazići i to je jedan od razloga zašto ovo pišem.

Da li je dovoljno biti svjestan imposter sindroma kako bi se on prevazišao?

Kratko i jasno – nije. Na početku ovog teksta naveo sam primjere impostera kojeg su doživjeli moji poznanici/prijatelji. Kad već pominjem druge, red je da i sebe spomenem u kontekstu ove priče koju ćemo nazvati „Moja imposter priča“ (nešto kao pismeni zadatak u 7om osnovne „Moj izlet na selo“).
Elem.

Prva sedmica u Kliki – imposter me prao na ruke. OK, svjestan sam da imam dovoljno znanja na osnovu prethodnog iskustva i da mogu prevazići gotovo svaki izazov (prije ili kasnije). Odem do ofisa u Sarajevo, odradim taj dan, vratim se u hotel i padne mi na pamet bar 2-3 puta „Ajde preživjelo se i ovo, još niko nije provalio da blage nemam“. Kako smo već rekli imposter prati osjećanje anksioznosti, pa nakon ovih anksioznih momenata sam koristio tehnike koje navodim u ovom tekstu kako bih isto stanje prevazišao.
Jedan od način prevazilaženja impostera jeste da se prestanemo porediti sa drugima, a da se više poredimo sa nama samima. Zvuči odlično, ali nije ni malo jednostavno. Realno, to je kao ono „baš me briga šta drugi misle“. Nije jednostavno jer sliku o nama stvaramo na osnovu poređenja nas sa drugima, bar u onom periodu kada sliku o sebi i obrise crta ličnosti formiramo. Da li ovaj savjet „radi“?
DA, RADI!

A kad smo već kod drugih, hajde da se ne poredimo sa njima, ali hajmo tražiti njihovu pomoć kako bi došli do pravih informacija o nama i našim vještinama/znanjima/sposobnostima. Znači ovaj savjet/tehnika RADE pogotovo ako potražimo pomoć i podršku od strane drugih. Ako je poslovni kontekst u pitanju, onda u prvom redu to mogu biti kolege iz tima i team lead, a isto tako podršku može pružiti HR (u Kliki su to Employee Expereince Manageri).

Ako nam pak pomoć drugih nije pod MORANJE, tehnike poput navođenja jakih strana ličnosti i evociranja sličnih događaja sa osvrtom na emocije vezane za taj događaj, vještine koje smo koristili da ga prevaziđemo ili vještine koje smo naučili/ojačali, mogu biti jako korisne.

Među savjetima se može pronaći „odbacite perfekcionizam“. Ono što mi je problematično jeste da se ovaj savjet pronalazi na inače ozbiljnim i provjerenim sajtovima (tipa Psychology Today). Ne bih imao ništa protiv ovog savjeta, ali ovdje se mora navesti da odbaciti/prevazići perfekcionizam bez psihoterapije je jako teško, usudim se reći gotovo nemoguće.

Tako da: poredite sebe sa sobom, otvoreno pričajte o svojim osjećanjima, tražite pomoć i podršku od strane kolega ili neke eksterne strane su tehnike i savjeti za prevazilaženje imposter sindroma.

Napomena: pored informacija koje se baziraju na naučnim činjenicama (provjerljivim), ima i mojih ličnih stavova, tako da tekst uzmite sa oprezom i dozirano.

* i ** – Socijalni i psihološki nivo se odnose na ukrštene transakcije i vezano je za Ego stanja iz psihološke škole koja se naziva Transakciona analiza. Ukratko, poruka koja izgovorimo ima svoj socijalni i psihološki nivo. Socijalni je ono što se čuje, a psihološki je stvarno značenje poruke (transakcije).

*** – Eksternalni lokus kontrole se odnosi na to da događaje (npr. uspjehe i neuspjehe) pripisujemo faktorima koji su van lične odgovornosti. Npr. stanje u društvu, globalna situacija, „viša sila“…Lična primjedba – zagovornik sam koncepta lične odgovornosti, ali ne bih pretjerivao, jer eksterni faktori sigurno imaju svoj uticaj ili bar određuju pravila igre.

**** – Perfekcionizam – vjerovanje da je perfektnost moguće postići. U poslovnom kontekstu, POTREBA da se zadaci rade bez greške, odnosno savršeno.

***** – Samoefikasnost- psihološki koncept sličan samopouzdanju. Odnosi se na vještine i vjerovanje da je pomoću svojih vještina moguće prevazići životne/poslovne izazove.

****** – Neuroticizam – crta ličnosti. Prvi put se spominje kod Ajzenka u njegovom modelu ličnosti, a svoje mjesto ima u danas najpopularnijim modelima ličnosti kao što si Big5 i HEXACO. Neuroticizam je prijemčivost na „negativne“ emocije i smanjena mogućnost kontrole vlastitih emocija (npr. ljutnje). Pošto su crte ličnosti predstavljene na kontinuumu, naspurot neuroticizma stoji emocionalna stabilnost.

Preuzeto sa: LinkedIn Petar Mrđa