Predrag Koprena: Unutrašnja motivacija je ključ uspjeha

Predrag Koprena, profesor srpskog jezika i književnosti, čije su učenice ostvarile zavidne rezultate na Regionalnom takmičenju iz srpskog jezika, podijelio je svoja iskustva, način rada, ali i ono što smatra posebno važnim u obrazovanju mladih generacija. Koprena već nekoliko godina radi kao profesor srpskog jezika i književnosti u banjalučkoj Gimnaziji, a paralelno s tim završava ruski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Banjoj Luci sa prosječnom ocjenom 9,8. U časopisu „Finrar” objavljuje članke iz oblasti jezičke kulture, a u slobodno vrijeme na Instagramu pravi kvizove iz opšte kulture.

Predrag Koprena, profesor srpskog jezika i književnosti

‒ Profesore Koprena, prije svega želim da čestitam Vama i Vašim učenicama na ostvarenim rezultatima na Regionalnom takmičenju iz srpskog jezika. Rezultati su pokazali da ste marljivo radili, pa nam recite kakvi su utisci poslije takmičenja.

‒ Hvala na čestitkama. Ivana Ćulum, Anja Mučalovič i Maša Krivokuća ostvarile su zaista impresivan rezultat – osvojile su prva tri mjesta i ja im ovom prilikom još jednom čestitam. Nažalost, na republički nivo idu samo dvije prvoplasirane učenice zbog propozicija gdje geografski ključ igra glavnu ulogu. Po osvojenom broju bodova naša trećeplasirana učenica ne samo da bi se plasirala u naredni rang nego bi bila u gornjoj polovini tabele. Znanje, zainteresovanost i odgovornost koje su Ivana, Anja i Maša pokazale mogu služiti kao primjer kako njihovim vršnjacima, tako i drugim generacijama. Osim što su na takmičenju ostvarile veliki uspjeh, one su i odlične učenice i uz to učesnice brojnih vannastavnih aktivnosti koje naša škola organizuje.

‒ Šta posebno izdvajate kao bitan faktor obrazovanja?

‒ Unutrašnju motivaciju. Ona je osnovna pokretačka sila u bilo kojem segmentu života. Đaci koji imaju unutrašnju motivaciju, širiće svoje znanje nezavisno od ocjenjivanja. U tom slučaju ocjena je rezultat rada, a ne jedini cilj. U suprotnom, ako je ocjena jedini cilj, poslije ocjene motivacija nestaje. Drugo, veoma je važno da sistem znanja čini cjelinu, a ne da sve funkcioniše nepovezano.

‒ Danas i visokoobrazovani ljudi često prave pravopisne i gramatičke greške? Na koji način bi se mogao riješiti ovaj problem?

‒ Rješenje je u povećanju broja časova srpskog jezika i književnosti, po ugledu na školski sistem razvijenih država. Tamo je broj časova maternjeg jezika daleko veći nego kod nas. Generalno, u nastavi više vremena treba posvetiti pismenosti i izučavanju jezika. Nedopustivo je da učenici završe školu, a da imaju problema s usmenim i pismenim izražavanjem.

‒ Šta je to na čemu insistirate u nastavi i koje vrijednosti nastojite da izgradite kod učenika?

‒ Ja u đacima vidim buduće ljekare, profesore, inženjere, ekonomiste, pravnike itd. Zato nastojim da im objasnim značaj obrazovanja, pismenosti i opšte kulture. Što neko ima više znanja, njime je teže manipulisati. Prilikom obrade lektire insistiram na argumentovanom iznošenju stavova i razlozima nečijih postupaka. Istraživanja su pokazala da se ljudi koji više čitaju lakše snalaze u teškim životnim situacijama. Meni je cilj razvijanje kritičkog mišljenja kod učenika i razvijanje svijesti o slobodi izbora. To znači sistem vrijednosti koji ne podrazumijeva usvajanje nečijeg mišljenja samo zato što je on na višoj poziciji. Naravno, stav koji pokazuje neslaganje treba biti iznesen na asertivan način.

‒ Kada smo već kod lektire, smatrate li da postoje neka književna djela koja nisu u školskom programu, a trebalo bi da budu?

‒ Ljermontovljev „Junak našeg doba” i Čehovljev „Paviljon broj 6”. To su djela nevelika po obimu, ali svevremenska po svojoj umjetničkoj vrijednosti i pitanjima za razmišljanje koja pokreću. Naravno, to bi, zbog ograničenog broja časova, povuklo izostavljanje nekih drugih djela koja su trenutno u programu. Osim toga, smatram da bi više prostora trebalo dati dvojici erudita – Mihizu i Vinaveru.

‒ Hvala Vam na odgovoru. Kojeg savremenog pisca najviše cijenite i rado čitate?

‒ Od svih ljudi koji se bave ne samo književnošću nego javnih ličnosti uopšte najviše cijenim Dušana Kovačevića. Njegovo književno, pozorišno i filmsko stvaralaštvo poznatije je od samog autora, a to često nije slučaj. I upravo to mnogo govori o njegovom kvalitetu. Možete napraviti anketu u Banjoj Luci ili bilo kojem gradu u regionu da provjerite ovu tvrdnju. Može se desiti da neko ne zna ko je Dušan Kovačević, ali će svi znati za njegova ostvaranja „Ko to tamo peva”, „Maratonci trče počasni krug”, „Profesionalac”„Radovan Treći”, „Sabirni centar” i sl. Ne samo da će to znati nego će se i začuditi zašto ih to pitate jer se podrazumijeva da to znaju. Zato i ne iznenađuje što su replike iz njegovih djela postale dio svakodnevne komunikacije.

 Primijetila sam da na društvenim mrežama postavljate kvizove. Da li nam možete reći nešto više o samim kvizovima i o cilju njihovog organizovanja? Možete li izdvojiti neka od najzanimljivijih pitanja?

‒ Da, na Instagramu postavljam kvizove koji se tiču opšte kulture i informisanosti. Tako se na brz i zanimljiv način može saznati nešto novo. I nikad ne znate koja će tema nekog zainteresovati da je dodatno istraži. Nije se rijetko dešavalo da zainteresovani pitaju kad će nova pitanja. A što se konkretno pitanja tiče, po reakcijama mogu zaključiti da je najzanimljivije bilo saznati da je Mira Banjac svoju karijeru počela u našem Narodnom pozorištu, da riječ brod osim plovnog sredstva označava i mjesto gdje se može pregaziti rijeka ili da se prema izrazima krdo konja i roj pčela kaže – parlament sova.

‒ Pišete tekstove za časopis. Šta u tim tekstovima čitaoci mogu da pročitaju?

‒ Pišem članke iz oblasti jezičke kulture za časopis „Finrar”. U tim člancima nastojim da na zanimljiv način čitaocima približim različita pitanja iz jezika i pravopisa. Tako su u prethodnim brojevima čitaoci imali priliku da pročitaju različite zanimljive činjenice: kako su neke riječi dobile nazive, da postoje knjiga u kojoj nijednom nije upotrebljen vokal e, da ista riječ može imati dva potpuno suprotna značenja itd.

‒ Život danas nosi mnoge izazove i sve je više nezadovoljnih ljudi. Kako se Vi nosite sa poteškoćama u životu?

‒ Čini mi se da ljudi najčešće odustaju na prvoj prepreci ili čak i ne pokušaju da riješe problem nego se žale. Da ulože onoliko vremena i truda koliko ulože na kukanje i jadikovanje, bili bi daleko uspješniji i zadovoljniji. Čim počnete da krivite društvo, državu, roditelje, okolnosti ili bilo šta drugo, znači da ste odustali od ideje da promijenite ono čim ste nezadovoljni. Pitanje je samo da li ćete tražiti rješenja ili izgovore.

‒ Ako se ne varam, pored toga što ste profesor srpskog jezika i književnosti, spremate diplomski rad na još jednom fakultetu – ruskom jeziku? Zašto ste se odlučili za još jedan studijski program?

‒ Da, završavam studij ruskog jezika i književnosti. Ostao mi je još diplomski rad. Znanje stranog jezika je uvijek korisno. Učeći ruski, otvorila su mi se mnoga pitanja i iz srpskog jezika upoređujući sličnosti i razlike među ovim jezicima. Ako dobro znate gramatiku svog jezika, onda vam je dosta lakše naučiti strani jezik. Da ne govorim kakvo je zadovoljstvo čitati Dostojevskog, Gogolja, Čehova ili Puškina u originalu.

Pripremila: Tijana Trklja