Asertivnost – majka dobre komunikacije

Po definiciji asertivno ponašanje je samozaštitno i prodorno ponašanje, gdje se pojedinac aktivno i odlučno bori za svoja prava i svoje ciljeve, ali na nenasilan i miroljubiv način. Pojam asertivnost potiče od engleske riječi assertive, što znači uporan, samouvjeren, samosvjestan, samopouzdan. U našem jeziku najadekvatniji prevod ovog pojma bi bio samouvjerenost, samopouzdanost.

Asertivnost predstavlja: izražavanje vlastitih misli, osjećanja, uvjerenja bez težnje ka dominaciji, ponižavanju ili degradiranju druge osobe; samopoštovanje i poštovanje drugih, po principu – Ja sam vrijedna osoba, Ti si vrijedna osoba. Asertivna osoba poštuje mišljenja i stavove drugih ali ne mora nužno da se slaže sa njima. Samozaštitno ponašanje je takođe jedna od karakteristika asertivnosti u kojem osoba čuva svoje dostojanstvo u situacijama kada postoji opasnost da bude izmanipulisana, zloupotrijebljena ili iskorišćena.

Pored asertivnog postoje još tri stila komunikacije – agresivno, pasivno i pasivno agresivno. Kroz stil komunikacije koji nam je dominantan, okruženje će često donositi zaključke o našim crtama ličnosti i našem raspoloženju. Međutim, s obzirom na to da je komunikacija dvosmjeran proces, način na koji ćemo komunicirati može se mijenjati od situacije do situacije – u zavisnosti od toga kakav odnos sagovornik ima sa nama, od toga koji efekat želimo svojim riječima i neverbalnim porukama da postignemo, i slično.

Pojedinac koji se ponaša asertivno, ne samo što zna svoja prava, nego je i spreman da se za njih bori na miran ali odlučan način. Tipično asertivno ponašanje je kada osoba koja stoji u dugačkom redu ne dopušta „padobrancu“ da se ubaci u red, ali to čini bez vike, psovanja i nasilja, već na jedan kulturan i miran način. U zapadnoj kulturi se smatra da isuviše „pristojno“, povučeno ponašanje nije zdravo i zato se ljudima koji se tako ponašaju preporučuje asertivni trening, uvježbavanje prodornog, samosvjesnog ponašanja. U mnoštvu interpersonalnih situacija možemo postupati asertivno. Asertivna osoba će iskreno, otvoreno i ljubazno zamoliti konobara da joj donese drugu supu, samo uz kratko objašnjenje da je ova hladna, otvoreno i bez okolišanja će reći svojim prijateljima sa kojima često izlazi da će ovog vikenda izaći sa drugim društvom ili će bez snebivanja reći prijatelju da ne može da mu pozajmi novac jer planira da ga potroši na drugi način.

Asertivnost služi da nam pomogne da uspostavimo/zadržimo svoj inegritet ličnosti, da jasno i sigurno iskažemo svoje misli i osjećanja. Ona čuva integritet drugih i ne ugrožava njihova prava, te nam omogućava dvosmjernu komunikaciju. Sa druge strane na asertivno ponašanje ne treba da gledamo kao na način na manipulišemo riječima drugih ljudi, da se suprotstavljamo drugima kada nismo u pravu, ili da iz dosade ili korist “izludimo” one oko nas.

Ovim vođeni dolazimo do zaključka da asertivna osoba zna aktivno da sluša, pohvali druge i toleriše neprijatnost. Ona poštuje druge i to traži za sebe, preuzima odgovornost i spremna je da se izvini, iskazuje svoja očekivanja i osjećanja i govori jasno i konkretno.

Asertivna komunikacija smatra se najefikasnijim načinom komunikacije, ali da bi se postigli zdravi i funkcionalni odnosi sa okruženjem, okruženje mora asertivno da odgovori.

Preuzeto sa: mladiinfo.me