Jednostavno pitanje “Kako si?” može uticati na mentalno zdravlje
“Kako si?” može izgledati kao trivijalno pitanje, ono koje postavljamo da probijemo led. Ipak, u svojoj jednostavnosti, može imati uticaja na mentalno zdravlje osobe koja pita i osobe koja odgovara. S druge strane izgleda toliko očigledno da često zaboravimo da ga postavimo kako drugima tako i sebi.
Ako izostavimo ovo pitanje aktiviramo način uštede energije, zaboravljajući na kvalitet kao što je osnovna ljudska empatija. Ali iza osnovnog pitanja kao što je “Kako si?” je svijet koji uključuje stavljanje drugih ljudi i sebe u centar.
Pitanje “Kako si?” sadrži nekoliko nijansi. S jedne strane, stvara osjećaj zadovoljstva jer se osoba osjeća prihvaćenom i viđenim od strane druge osobe. S druge strane, to pitanje prisiljava nekoga da se nešto zapita o sebi i tako da zastane i razmisli, da posmatra kako se zaista osjeća u tom trenutku, da razradi emocionalni odgovor. Ključno je procijeniti da li postaviti pitanje posebno ako neko prolazi kroz težak period jer tu je strah od suočavanja i analiziranja negativnih emocija, te reakcije koje one mogu izazvati.
Međutim, u osnovi ovog pitanja nalaze se dvije emocije: empatija i saosjećanje, koje, prema rečima Milana Kundere u “Nepodnošljivoj lakoći postojanja”, označava najviši kapacitet afektivne imaginacije, umjetnost telepatije emocija.
Iza ovog pitanja krije se osjećaj potpune i neopravdane otvorenosti prema drugome što podrazumijeva empatiju i dijeljenje pozitivnih ili negativnih emocija. Opet, uvijek postoji povratno pitanje i to sa sobom nosi dvosmjerno ispitivanje.
Važnost postavljanja pitanja “Kako si?” sebi
Činjenica je da postoji prostor da se postavi i odgovori na ovo pitanje je uvijek veliki resurs za osobu. Potrebno je i sebi često postaviti ovo pitanje i strpljenje da se razmrse čvorovi, pitati sebe i obraditi kako smo i šta bi nam moglo koristiti da se osjećamo bolje.
Pitanje “Kako si?” moglo bi se shvatiti kao nulto pitanje koje nas vodi dalje da postavljamo sebi ostala pitanja koja nas podsjećaju, ko smo i šta želimo.
Ponekad je, međutim, “Kako si?” možda zadnje što želimo da čujemo. Odabir da ne odgovaramo drugima je uvijek dozvoljen; međutim, vrijedi pokušati odgovoriti sebi.
Preuzeto sa: Ultra