Posljedice sagorijevanja na poslu brojne, važna prevencija
Mentalno zdravlje je tema o kojoj se posljednjih godina sve više priča i ono podrazumijeva adekvatno porodično, emocionalno, prijateljsko, akademsko, ali i radno funkcionisanje.
Naročito je važno da se vodi računa o mentalnom zdravlju na radnom mjestu, budući da posao kojim se ljudi bave zauzima trećinu njihovog vremena u toku jednog dana. Ukoliko se na poslu ne osjećamo cijenjeno, preopterećeni smo obavezama i ne primamo adekvatnu podršku, moguće je da dođe do sagorijevanja.
Sagorijevanje (poznato i kao burn out) predstavlja stanje intenzivne psihofizičke iscrpljenosti, koje nastaje usljed prevelikog stresa na radnom mjestu. Ovo stanje, pored iscrpljenosti, podrazumijeva i osjećaj otuđenosti od posla, cinizam prema radu, te doživljaj lične neostvarenosti, kao da se na poslu ne može dostići maksimalni potencijal. Sagorijevanje se razlikuje od nekih drugih psihopatoloških stanja (npr. depresije) po tome što je primarno vezano za radno mjesto. Doživljaj sagorijevanja mogu imati ljudi koji nikad ranije nisu imali psihološke smetnje. Sagorijevanje je fenomen koji se javlja širom svijeta, a procjenjuje se da između 30 i 35% populacije doživljava ovo stanje. Može se reći da je sagorijevanje kružan proces: stres na poslu dovodi do iscrpljenosti; visoka iscrpljenost vodi ka manjoj posvećenosti i pojavi cinizma; a kako manjak posvećenosti traje – kod ljudi dolazi do smanjenja osjećaja samoefikasnosti.
Postoji više faktora koji mogu dovesti do sagorijevanja. Sagorijevanje je najveće među ljudima koji se bave pomagačkim profesijama (psihoterapeuti, zdravstveni radnici, socijalni radnici i sl.), te kod ljudi koji su intenzivno u kontaktu sa drugim ljudima (profesori, policijski službenici i dr.). Među rizičnim faktorima su i preveliki zahtjevi na poslu, nepoklapanje vlastitih očekivanja od posla i stvarnih radnih zadataka, odsustvo podrške kolega i nadređenih, kratki rokovi za izvršenje zadataka, te neadekvatne instrukcije za obavljanje radnih zadataka. I lične karakteristike pojedinca mogu dovesti do sagorijevanja. Tu spadaju starost (mlađi radnici su entuzijastičniji, više se trude i ulažu resurse u posao – što može dovesti do “pregorijevanja” resursa; samci – ako doživljavaju stres na poslu, oni neće imati adekvatnu (partnersku) podršku; visoko obrazovani ljudi – imaće viša očekivanja od posla, pa će lakše sagorjeti ako ta očekivanja nisu ispunjena). Sagorijevanje se brže javlja i kod ljudi koji vjeruju da na njihovom radnom mjestu vlada nepravedan sistem nagrađivanja.
Sagorijevanje sa sobom povlači razne posljedice, kako po ljudsko funkcionisanje, tako i po samu organizaciju. Te posljedice su povlačenje od bliskih ljudi, slabije fizičko zdravlje, veće odsustvo sa posla, veća stopa otkaza, konflikti sa kolegama, te problemi u mentalnom funkcionisanju (anksioznost, depresija, poremećaji ishrane i dr.).
Ima nekoliko načina za prevenciju sagorijevanja. Važno je da na radnom mjestu postoji otvorena komunikacija između nadređenih i radnika, kako o radnim zadacima, tako i o sistemu nagrađivanja. Edukativne aktivnosti, poput treninga asertivne komunikacije, mogu naučiti radnike da bolje komuniciraju i izraze svoje (ne)zadovoljstvo poslom, što djeluje preventivno na pojavu sagorijevanja.
Takođe, vrlo je važno da imamo slobodno vrijeme i izdvojimo jedan dio dana za bavljenje aktivnostima koje volimo. To može biti trening, učenje jezika, neki hobi ili druženje sa prijateljima. Bitno je i da vodimo računa o svom fizičkom zdravlju, tako što ćemo vježbati, zdravo se hraniti i redovno spavati. Sve ove aktivnosti nam pomažu da “napunimo svoje baterije” i lakše se posvetimo radnim zadacima, te preveniramo pojavu sagorijevanja.
Ukoliko se primijeti da nam nijedna od navedenih aktivnosti ne pomaže da se osjećamo bolje, kao opcija ostaje traženje stručne pomoći i psihoterapija. Bitno je da slušamo svoje tijelo i prepoznamo znakove sagorijevanja, kako bismo znali da pomognemo sebi i poboljšamo kvalitet vlastitog života.
Ostale tekstove iz psihologije, koji su nastali u saradnji Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju i Nezavisnih novina, možete naći na sajtu Laboratorije.
Preuzeto sa: nezavisne.com