Banjalučka umjetnica Jelena Medić postavlja nam svima jedno važno pitanje: “Jesam li …?”
Nakon političkog nadmetanja na bilbordima između predstavnika Republike Srpske i EUFOR-a koje smo mogli pratiti protekle dvije sedmice, na njihovim mjestima u Banjaluci, danas su se pojavili plakati koji na duhovit način vraćaju pažnju s politike na ono što je uvijek u našoj kontroli – naše ponašanje. Na fotografijama su magarac, koza i kokoška parkirani na mjesta za osobe sa invaliditetom. U pitanju je fotografska instalacija vizuelne umjetnice Jelene Medić koja pita: “Jesam li…?” a nastavak pitanja ostavlja da dovrši posmatrač. Jesam li se danas ponašao kao magarac/koza/kokoška? Jesam li zloupotrijebio parking mjesta ljudima kojima su ona neophodna? Jesam li za život u gradu, u zajednici? Jesam li uopšte primjetio šta radim?… Jesam li čovjek?
Reklamni prostori firme Metromedia group, sponzora instalacije, po drugi put služe kao galerijski prostor Jeleni Medić. Iako potpuno u javnosti, ovaj prostor je mjesto na kom je jezik umjetnosti uvijek dobrodošao i nema cenzure, utisak je umjetnice. Podsjetićemo da su 2020. godine zajedno realizovali Jeleninu izložbu “Budni” iz koje je kasnije nastao “Klub Budni” i Filmska produkcija ”Budni”, organizatori aktuelne instalacije.
Projekat je dio dugometražnog dokumentarnog filma o životu banjalučke košarkašice i aktivistkinje za prava osoba sa invaliditetom, Biljane Nedić, ali i o mnogim društvenim klipovima koje nesvjesno zabadamo jedni drugima u “točkove”.
Djeluje bezazlen prekršaj parkirati auto na minut, dva, pet minuta na parking rezervisan za osobe sa invaliditetom, ali to vrlo brzo postaje navika. Pet minuta se produži, prestanemo obraćati pažnju, mislimo ima dovoljno mjesta, što da stoje prazna, brzo ću, u žurbi parkiramo na proširenje i osoba koja koristi kolica, kada se vrati do svog auta, ne može da uđe, štampaju se lažne iskaznice, koriste roditeljske… i razni drugi, balkanski javašluci. Od nedavno su kazne za parkiranje na mjestima rezervisanim za osobe sa invaliditetom povećane na 500KM, ali čini se da ni to nije dovoljno da nas probudi. Primjenljivo je, naravno, i na druge stvari. Urede se parkovi, za par dana izađe naslov “uređena površina na udaru vandala”, dječija igrališta i šume puni smeća… O politici sve znamo, ideologije su nam beskrajno važne, za čas dozvolimo da budemo potpireni na sukobe, pa u pravedničkom bijesu zaboravimo da se zapitamo ”Jesam li ja danas učinio sve što sam mogao da živimo ljudski i jesam li sposoban uvidjeti kad griješim, maker i iz najboljih namjera, pa ispraviti?”, rekla je autorka.
Ovo je debitantski dugometražni film u režiji Jelene Medić, koji je trenutno u razvoju, a produkcija je planirana za 2024. godinu. Jelena je, takođe, i producent ovog filma. Od autorke saznajemo da je tema invaliditeta ipak sporedna. Ona služi kao osnovna radnja, dok se u suštini film bavi jednom emotivnom, ljudskom pričom, propitujući koji su to mehanizmim koji pokreću i koče naše životne točkove.
Razvoj filma je podržan sredstvima Audio-vizuelnog centar Republike Srpske i Grada Banja Luke, a očekuje se i podrška Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i Ministarstva civilnih poslova BiH. S obzirom da društvene nedaće kojima se film bavi dijelimo sa većinom balkanskih zemalja, koproducente za sada traže u Srbiji i Rumuniji.
Jelena Medić je rođena 1980. godine u Novom Sadu. Glumu i dramaturgiju je završila na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, gdje i sada živi. Fotografijom se bavi više od 10 godina. Izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Osnivač je Kluba Budni i Filmske produkcije Budni.
Preuzeto sa: mreza-mira.net