Ena Filipović, dr stomatologije za MladiBL: Mislim da se predan i vrijedan rad uvijek isplati

Pripremila: Nataša Gavur

Uspješnim mladim ljudima društvene mreže su veoma važne. Ena Filipović, doktorica stomatologije, svoje znanje dijeli na društvenim mrežama i kroz stručne savjete edukuje o važnosti brige o oralnom zdravlju. Kreirala je i svoj blog Moj osmijeh, magazin o oralnom zdravlju, gdje uvijek donosi neke nove informacije i korisne savjete. Sa njom smo, za portal mladiBL, razgovarali o njenom životu i radu, a u nastavku nam je otkrila kako izgleda jedna dentalna klinika u Estoniji koju je posjetila prije nekoliko mjeseci.

Za sve koji ne znaju, ko je Ena Filipović? Kako biste opisali sebe u nekoliko rečenica?

Mislim da mi je ovo pitanje najteže od svih. Vrlo je nezgodno govoriti sam o sebi, ali evo nekoliko detalja. Imam 29 godina, po zanimanju sam doktor stomatologije, radim i živim u Banjaluci. Kada bih trebala da se opišem, rekla bih da sam jedna jednostavna, odgovorna osoba, blage, nekonfliktne naravi. Ispunjavaju me sitnice, volim putovanja, zdrav život i čistu ishranu, životinje, rad na sebi i usavršavanje.

Kreirali ste svoj blog „Moj osmijeh“ gdje pišete o oralnoj higijeni. Kako ste došli na ideju da otvorite blog?

Još od fakulteta nosim ljubav ka pisanju. Prvo sam pisala za časopis fakulteta, gdje je moj angažman prepoznat, pa sam postala i koordinator sekcije, a kasnije sam bila i urednica. Kasnije, tu ljubav prema pisanju sam proširila i na društvene mreže, gdje sam vodila Facebook stranicu studenata stomatologije, koja nam je pomogla da lakše pronađemo pacijente i steknemo njihovo povjerenje. Već tada mislim da sam shvatila koliki je potencijal i moć društvnih mreža i koliko uz njihovu pomoć možemo doprijeti do ljudi. Ideja za blog došla je po nagovoru mog momka koji i sam piše blog i zna koliko je to korisna stvar. Savjetovao mi je da svoj potencijal u pisanju pretočim u jedan takav projekat, što sam i učinila, a kasnije je sve nekako teklo spontano. Otvorila sam i profile na društvenim mrežama, polako se povezala sa ljudima i stekla povjerenje pratilaca.

Aktivni ste i na društvenim mrežama gdje uspješno vodite Instagram i Facebook profil, te dijelite svoje stečeno znanje. Koliko je bitna komunikacija između Vas i ljudi koji prate Vaš rad? Kakve su reakcije?

Kada sam otvorila profil na društvenim mrežama, nisam ni slutila da će to dostići takve razmjere kao sada. Imam veliko povjerenje svojih pratilaca, koje ne želim da iznevjerim i zato zaista sve što možete vidjeti na mom profilu je iskrena preporuka i dobronamjeran savjet. Kod mene možete pronaći i neke negativne recenzije nekih proizvoda, za šta smatram da kao doktor stomatologije imam potpuno pravo da objavim, jer radim u službi zdravlja svojih pacijenata. Trudim se da sve objasnim jednostavnim jezikom, kako bi svi razumjeli, te da objave budu zanimljive i edukativne. Cilj mi je da svi nešto nauče, ali i da shvate koliko je važno oralno zdravlje i da zubi nisu predodređeni da se kvare. Reakcije su toliko pozitivne da mi je to nekada i najveća motivacija za dalji rad. Često nemam vremena od posla da pravim objave, ali me poruke i komunikacija sa ljudima u tome pogura. Stekla sam i neka poznanstva preko društvenih mreža sa kolegama, što mi vrlo znači i sretna sam da širim krug ljudi koje poznajem iz struke.

Društvene mreže su mi zaista donijele toliko toga dobrog, da sada svoje profile gledam kao neki moj prostor za širenje pozitivne energije, znanja, smijeha, edukacije, jer volim kombinovati sve vrste objava – od stručnih pa sve do dijeljenja nekih privatnih trenutaka.

Kako se rodila ljubav prema stomatologiji?

Od malih nogu sam bila oduševljena ljekarskim pozivom, međutim, vjerovali ili ne, do četvrtog razreda Gimnazije sam mislila da ću biti pravnica. Većina moje porodice je u društvenim naukama, ekonomskim i pravnim, i nekako je meni samoj, a i njima, bilo logično da se ta tradicija nastavi jer me je čekala kancelarija. Međutim, kada se približio kraj srednje škole i došlo vrijeme za upis fakulteta, zamislila sam se nad svojim izborom. U tome su me malo „pogurali“ i drugari iz škole oko mene, jer su svi razmišljali o tome „šta žele da budu“, „šta ih ispunjava“ „koji poziv je za njih“, i ja sam se tada zapitala da li su društvene nauke zaista ono što ja želim.

Bilo je teško prelomiti i otići na potpuno drugu stranu nakon toliko godina uvjerenja da ću poći jednim sasvim drugim putem, ali kada me je porodica podržala, to mi je dalo vjetar u leđa i upustila sam se u nove pobjede. Iz društveno-jezičkog smjera Gimnazije otišla sam na stomatologiju i dokazala da je i to moguće, te da te srednjoškolsko obrazovanje uopšte ne mora usmjeriti ka samo jednom zanimanju. Kasnije, na studijama sam upoznala i kolege koji su završili potpuno druge srednje škole, bez doticaja sa medicinom, pa su opet bili uspješni studenti.

Izbor je pao na stomatologiju jer volim individualan rad, gdje sam ja odgovorna za svoje postupke od početka do kraja. Volim da donosim odluke sama, što mi stomatologija i te kako pruža. Takođe, posao je vrlo dinamičan. Ni jedan dan mi nije isti, i stalno se prepliću različiti slučajevi, dijagnoze i stanja. A opet, radim sa ljudima, komuniciram, pomažem i dajem savjete, što me jako ispunjava. Stomatologija mi pruža taj miks praktičnog i dinamičnog i sjajnih rezultata rada koji su u većini slučajeva ogromna, velika i pozivitna promjena za svakog pacijenta. Kada vratite osmijeh na lice, niste učinili samo to za pacijenta. Njegovo kompletno raspoloženje se mijenja, volja, elan, sve dobija neku novu dimenziju što je ogromna motivacija u ovom poslu.

Nedavno ste posjetili jednu dentalnu kliniku u Estoniji? Možete li da nam opišete to iskustvo? Šta čini znatnu razliku u radu između njih i nas?

Tako je. Imala sam priliku posjetiti kliniku Meerhof u Tallinu, Estonija. Kad sam planirala to putovanje, došla sam na ideju da kontaktiram nekoliko klinika u Estoniji, jer sam istražujući o toj zemlji, saznala da je vrlo napredna i da se vrlo brzo modernizovala nakon sovjetskog uticaja. Jako me je zanimalo da li se njihove klinike, način rada, materijali i instrumenti razlikuju od nas.

Dogovorila sam posjetu ovoj klinici i iskreno, očekivala sam da neću zateći neku veliku razliku. Estonija mi se činila kao relevantna zemlja za uporediti je sa nama, s obzirom da je evropska i ima sličnu istoriju kao mi. Ali, ono šta sam vidjela me je zaista iznenadilo. Protokol rada je drugačiji. Svaki pacijent, kada se javi na pregled obavezno prolazi 3D, rendgen snimanje vilica i fotografisanje, i nakon toga odlazi kući, a zatim svi njihovi doktori i specijalisti zajedno analiziraju pacijenta i njegovo stanje. Svako iz svoje oblasti kaže šta je najbolje, i onda donose plan terapije koji se predoči pacijentu. Ako pacijent pristane na intervenciju, dodjeljuje mu se personalni asistent koji je njegova veza sa klinikom. On je u svakom momentu pacijentu na raspolaganju, i preko njega se obavljaju dalji dogovori i intervencije.

Organizacija rada je potpuno drugačija. S pacijentom se ne telefonira za pultom u čekaonici, za to postoji posebna soba i osoba zadužena samo za komunikaciju. Obavezno i za svaku intervenciju mora da se koristi koferdam, što je u klinikama na našim prostorima dosta rijetko.

Cijene su drugačije. Na primjer, cijene plombi se kreću od 125 evra pa naviše, što je i do 6 puta skuplje nego kod nas. Ali, ipak mislim da su kvalitet rada i znanje doktora na istom nivou. Kada sam ih zamolila da mi pokažu materijal koji koriste, konkretno kompozite, odnosno materijal za plombe, donijeli su mi identičan materijal koji ja koristim kod sebe na poslu. Od materijala imaju sve isto što i mi koristimo.

Naši doktori idu na redovna usavršavanja u Evropi i ostatatku svijeta. Dakle, sve koristimo i kupujemo od istih proizvođača, edukujemo se na istim mjestima i idemo na iste seminare, samo što smo mi naše cijene prilagodili lokalnom stanovništvu. One su po Evropi i šire daleko skuplje, a usluga je potpuno ista, ako ne i bolja. Jer, evo primjer, objasnili su mi u Tallinu, ako njihovi doktori procjene da zub ima vrlo malu šansu da se spasi, oni će ga ekstrahovati (izvaditi) i ugraditi implantat. Ali, na našim prostorima nema baš svako novca za implantat, i naši doktori se trude da spasu takav zub, koji možda za nekog doktora u inostranstvu nema dobru prognozu. I mi uspijemo u tome, i to je naša najveća prednost i vrlina, što razumijemo potrebe pacijenata i nekada iz nemogućeg uspijemo izvući rješenje.

Čime se još bavite i kakvi su Vaši planovi u budućnosti?

Bavim se i digitalnim marketingom, koji mi je ujedno i pomogao da moj rad na društvenim mrežama i internetu podignem na viši nivo. Bio je period u mom životu kada nisam mogla naći posao u struci, pa sam se okrenula ovom zanimanju, sa željom da, dok radim taj posao, učim više o društvenim mrežama, blogu i da izgradim upravo ovo što imam danas – profil preko kojeg ću moći izraziti sebe i povjerenje pratilaca. Najviše sam bazirana na pisanje sadržaja, što mi je ostalo još od fakulteta, kad sam bila i urednica časopisa Studentskog parlamenta i koordinator žurnalističke sekcije fakulteta.

I za kraj razgovora, koji je Vaš moto kojim se vodite?

Nemam neki konkretan moto koji me vodi, već je to više splet nekih mojih uvjerenja koja me motivišu. Mislim da se predan i vrijedan rad uvijek isplati. Savjest mi je vrlo bitna, i zato se trudim da svemu pristupam odgovorno i pošteno. Njegujem odnos sa bitnim i bliskim ljudima oko sebe, imam mali krug ljudi koji čine moj svijet i to me između ostalog jako motiviše za napredak, kako moj lični tako i profesionalni. Nastojim ugoditi, usrećiti, podržati, jer smatram da se dobro dobrim vraća.