Gradovi bez otpada − mit ili mogućnost?
Otpad predstavlja jedan od najočiglednijih, ali i najkompleksnijih problema životne sredine. Nasuprot ustaljenom mišljenju prisutnom na našim prostorima, problem otpada ne može se riješiti jednostavnim čišćenjem. Potreban je novi pristup koji zadire u srž problema, mijenja naš odnos prema resursima, te način na koji stvaramo i konzumiramo. Ovaj novi pristup naziva se „nula otpada“ / „bez otpada“ (Zero waste).
Alijansa nula otpada (Zero Waste Alliance) definiše koncept „nula otpada“ / „bez otpada“ kao očuvanje svih resursa odgovornim stvaranjem, konzumiranjem, ponovnom upotrebom i povratom proizvoda, pakovanja i materijala, bez spaljivanja ili ispuštanja u tlo, vodu ili vazduh, koje škodi životnoj sredini ili ljudskom zdravlju.
Iako termin „nula otpada“ postaje sve popularniji, uglavnom se u javnosti odnosi na životni stil pojedinca koji se trudi da stvara što manje otpada u svom životu, upotrebom višekratne ambalaže i predmeta, kupovinom polovnih stvari itd. Međutim, kako bi se problem otpada, ali i drugi problemi životne sredine koji ga prate, efikasno riješio, potrebno je da se funkcionisanje bez otpada prenese i na načine poslovanja, funkcionisanje gradova, a naposljetku i država.
Suština ovog principa, na prvom mjestu, jeste smanjivanje stvaranja otpada i ponovna upotreba proizvoda i pakovanja. Na primjer, u gradovima veliku ulogu u smanjivanju otpada od jednokratne ambalaže imaju lokalne tržnice i prodavnice koje prodaju robu bez ambalaže, a koje su sve popularnije u Evropi. Na ovim mjestima, kupac može namirnice kupiti u svojoj, višekratnoj ambalaži, a gradovi mogu imati ulogu u podsticanju otvaranja ovakvih biznisa. Osim toga, gradovi mogu stimulisati restorane i trgovine da usvoje mehanizme kojima bi se spriječilo bacanje hrane, kao što su doniranje viška hrane ili prodaja po nižoj cijeni. Takođe, oni mogu biti pokretači inicijative zabrane jednokratnih predmeta od plastike, kao što su slamke ili čaše za pića „za pokret“. Kod trajnih proizvoda, kao što su elektronika, namještaj ili odjeća, ponovna upotreba je usko povezana sa popravkom, što stvara mogućnost za nova radna mjesta.
Preduslov za ponovnu upotrebu jeste cirkularni dizajn proizvoda, što znači da su proizvodi osmišljeni i proizvedeni tako da se mogu ponovo upotrijebiti, popraviti, reciklirati ili kompostirati. Tako proizvođači i ekonomija igraju izuzetno važnu ulogu u rješavanju problema otpada.
Da bi se otpad iskoristio kao resurs za nove proizvode, neophodno je odvojeno sakupljanje različitih vrsta otpada, kako bi se kao sirovina vratio u proizvodnju. Ovdje je ključna uloga gradova i opština u sprovođenju efikasnog sistema sakupljanja otpada, za koji je potrebno obezbijediti odvojeno sakupljanje za biootpad, papir, staklo, metal, plastiku i miješani otpad. Odvojeno sakupljanje biootpada, koji čini više od 1/3 ukupnog otpada iz domaćinstva, izuzetno je važno. Odvajanjem i kompostiranjem ove vrste otpada značajno se smanjuje količina otpada koji se šalje na deponiju, ali se povećava i čistoća i vrijednost reciklabilnih materijala.
Mnogi gradovi obezbjeđuju uspješno odvajanje otpada finansijskom stimulacijom građana, kao što je, na primjer, plaćanje odvoza otpada po količini miješanog otpada, dok je odvoz za reciklabilni otpad besplatan. Osim toga, potrebna je i produžena odgovornost proizvođača, koji treba da pokriju troškove sakupljanja i tretmana otpada koji nastaje od njihovih proizvoda ili pakovanja.
Da li je sve ovo moguće? Primjeri iz Evrope pokazuju da jeste. Ljubljana je postala prva evropska prestonica koja prati „nula otpada“ principe. Za deset godina, slovenačka prestonica uspjela je da smanji količinu otpada koja završava na deponiji za 95%, količina otpada koja se reciklira ili kompostira povećala se za 68%, dok se ukupna količina stvorenog otpada smanjila za 15%. Uzimajući u obzir da 2004. godine, kada je započela svoj put ka rješavanju problema otpada, Ljubljana gotovo da nije imala odvojeno sakupljanje otpada, te je najveći dio završavao na deponiji, ovo su sjajni rezultati i mogu biti izuzetna motivacija drugim gradovima.
Preuzeto sa: Centar za životnu sredinu