Zovem se Armina Heri\u0107, a na internetu sam se godinama potpisivala kao Pu\u010dina Snova. Ro\u0111ena sam u Bugojnu, 1993. godine. Za sebe volim re\u0107i da sam po struci magistrica genetike i bioin\u017einjeringa, a po srcu pjesnikinja. Zaposlena sam u Op\u0107oj bolnici Bugojno, a svoje slobodno vrijeme naj\u010de\u0161\u0107e koristim za pisanje.Ve\u0107 nekoliko godina vodim blog \u201eKafa, poezija i ma\u010dke\u201c, a odnedavno pi\u0161em i za Lola magazin. Pisanje je moja velika ljubav jo\u0161 od djetinjstva, a naj\u010de\u0161\u0107e pi\u0161em poeziju.<\/p>\n\n\n\n
GRADOVI OD PAPIRA<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Mon amour, postoje samo \u017eene koje prekrajaju slabosti prekrajaju srce Pod rebrima nosim stotine trulih tuga, Sasvim sam ubije\u0111ena da se ra\u0111aju zmajevi i ra\u0161iriti dlanove dovoljno da na njih stanu Uvijek sam znala sru\u0161iti svijet kad treba, Ostale mi o\u010di na mjestu gdje ti se spaja vrat sa ramenima.<\/em><\/p>\n\n\n\n Ruskinje bi bolje pisale o tome. Samo sam ja mogla pred tobom polo\u017eiti sve ma\u010deve i oru\u017eja kao ordenje, \u017dene kao ja uvijek dolaze praznih ruku \u0161to bi ti pojelo jetru.<\/em><\/p>\n\n\n\n Ko te voli kad nosi\u0161 \u0161est tovara tuge na ramenima,<\/em><\/p>\n\n\n\n kad ostane\u0161 sam,<\/em><\/p>\n\n\n\n kad nema\u0161 ni\u0161ta osim srca \u0161to bi dao zauzvrat? da se ljubav \u010duva kao ljekovito bilje na tavanu koje zatreba zimi,<\/em><\/p>\n\n\n\n na toplom i suhom mjestu, Sa nomadskom krvi u venama koja se umorila od bje\u017eanja,<\/em><\/p>\n\n\n\n i sa vozovima koji ne kasne \u201e Poezija je moja alhemija, moj \u010darobni za\u010din \u017eivota i jedan od na\u010dina za pre\u017eivljanje. S njom rastem, sazrijevam i di\u0161em. Kroz pjesme \u017eivim i sanjam. Stihovi su proizvod onoga \u0161to mislim, osje\u0107am, do\u017eivim, ali i ono \u0161to pre\u0107utim. Trenutno je u pripremi moja prva zbirka poezije naziva \u201eKada je umro Maroko\u201c. Ta zbirka je skup pjesama koje su nastajale u razli\u010ditim periodima \u017eivota i koje oslikavaju moju stvarnost, ali i moje snove i ma\u0161tanja. Poezija nas oplemenjuje, dira u najsitnije pore na\u0161eg bi\u0107a, prodire u na\u0161e \u0107elije i du\u0161u i upravo zbog toga biram da poezija bude moj omiljeni na\u010din komunikacije sa svijetom\u201c.<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n FOSILNI OSTACI LJUBAVI<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Ako zaspim prije tebe ti si znao voljeti sve djevojke i \u017eene u meni, od nehr\u0111aju\u0107eg \u010delika, zvjezdane pra\u0161ine i meteorita. ako ode\u0161 prije mene.<\/em><\/p>\n\n\n\n Neka me poslu\u017ee na bajonetu kada divlje zvijeri kada sam znala da su ti ruke, ko\u017ea i o\u010di \u010ditave<\/em><\/p>\n\n\n\n i da sam ostarila Da se mo\u017ee,<\/em><\/p>\n\n\n\n ja bih sa svih lica ovog grada izbrisala samo\u0107u. samo da im ka\u017eem: imate li nekoliko minuta vremena da vam ispri\u010dam Pripremila: Brankica Smiljani\u0107<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Zovem se Armina Heri\u0107, a na internetu sam se godinama potpisivala kao Pu\u010dina Snova. Ro\u0111ena sam u Bugojnu, 1993. godine.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":8509,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[3652],"tags":[4492,3653],"class_list":["post-8508","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-poezijapetkom","tag-armina-heric","tag-poezija-petkom"],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/www.mladibl.com\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/Poezija-petkom-Armina-Heric.png","amp_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8508","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8508"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8508\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8510,"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8508\/revisions\/8510"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/8509"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8508"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8508"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8508"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
nema jakih,<\/p>\n\n\n\n
obla\u010de ih naizvrat da izgledaju kao snaga,<\/em><\/p>\n\n\n\n
i ki\u010dmu
i ruke.<\/em><\/p>\n\n\n\n
grobove ruskih pjesnika,
suncokrete
prirodne nepogode, seoske va\u0161are
i violine.<\/em><\/p>\n\n\n\n
ta\u010dno ispod moje vratne arterije
i da mogu golim rukama pomjeriti planine,
hodati po ekserima bosa,
zbog tebe,<\/em><\/p>\n\n\n\n
sva tvoja ramena, le\u0111a i godine,
sve tvoje bore, mane i o\u010di,
sr\u010dani mi\u0161i\u0107 i kutnjaci.
Ponekad moram da ohrabrim vlastitu ki\u010dmu,
da ne pukne pod pritiskom
kad na nju padne pola svemira,
ali sasvim sam ubije\u0111ena
da je tebe lak\u0161e voljeti nego ki\u0161u
i da nema ni\u010dega pod ovim tjemenom
\u0161to bi te izdalo.<\/em><\/p>\n\n\n\n
pa le\u0107i na mokru zemlju,
umrijeti od tuge,
a onda otkopati vlastito srce
i re\u0107i mu da se ni\u0161ta nije dogodilo
i da smo sanjali bijele tulipane
u Nizozemskoj
kako gledaju u vjetrenja\u010de.
Nekad sam mislila da mi je srce \u010deli\u010dna republika,
ispalo je da jedno obi\u010dno polje masla\u010daka
lak\u0161e opstaje na vjetru.<\/em><\/p>\n\n\n\n
Da su te vidjele ruske pjesnikinje,
moskovske biblioteke bi slavile tvoje ruke,
ali nijedna od njih ne bi ratove izgubila
ovako na prepad.<\/em><\/p>\n\n\n\n
i pustiti hiljade leptira da dignu ustanak.
Oprosti \u0161to nemam rije\u010di mek\u0161e od pamuka.
\u017dene kao ja puno psuju i puno vole.
To je kao drevno porodi\u010dno prokletstvo.
Mi to nosimo kao naslije\u0111ene narukvice,<\/em><\/p>\n\n\n\n
kao konac protiv uroka
u\u0161iven sa unutra\u0161nje strane potko\u0161ulje.<\/em><\/p>\n\n\n\n
jer samo se tako dolazi u zagrljaj.
Uvijek je lako voljeti kad nema ni\u010deg drugog<\/em><\/p>\n\n\n\n
Kli\u0161e je da \u0107u te voljeti vi\u0161e nego iko.
To su te slagali, sre\u0107o, da se tako voli.
Jo\u0161 niko nije izmjerio ni ljubav,
ni tugu ni samo\u0107u,
da se zna \u010dija je ve\u0107a.
Mogu te samo voljeti druga\u010dije,
a to je va\u017enije,
to je ponekad presudno.
Ne\u0161to kao \u017eivot, samo malo te\u017ee.
Takvi su novembri, ina\u010de.
Hladni, suhi i sami.
Samo me nemoj baciti vukovima,
oni su me ve\u0107 jednom pojeli.
Ja nemam vi\u0161e nikoga s kim bih i\u0161la u Staljingrad.
Sva sam druga srca dala pjesmama
i ovo jedno \u010duvam da ti ka\u017eem<\/em><\/p>\n\n\n\n
bez previ\u0161e tu\u0111ih o\u010diju.
Ovo jedno \u010duvam da ti ka\u017eem
da revolucije nikad nikad ne di\u017eu
one \u017eene koje \u0161ute.
U ratove niko nije i\u0161ao hladne glave.
Ovo jedno srce \u010duvam da ti ka\u017eem
da jo\u0161 samo psi i ja umijemo da budemo
ovako odani do kosti
i ako treba da se jo\u0161 raste
do zvijezda u tvojim o\u010dima,
ja \u0107u isu\u0161iti sve rijeke u ovom gradu
i svaki se dan vra\u0107ati po vodu
da zaljevam vlastitu du\u0161u dok ne poraste
i ne procvjeta kao bo\u017euri u maju.
ne bih li uspjela dohvatiti tvoje zjenice.
Ja nemam vi\u0161e nikoga kome bih rekla
da ne spu\u0161ta roletne kad zalazi sunce.
Tvoje mi ruke jo\u0161 li\u010de na po\u010detak
pjesme o lako\u0107i starenja.
Imam \u010detiri bore na \u010delu i
ne mogu ba\u0161 sve sama.<\/em><\/p>\n\n\n\n
sa koracima od sedam svjetlosnih godina
i bijelim ljiljanima ispod ko\u017ee
ja putujem u pjesmu bez \u0161e\u0161ira,
navijam satove na prolje\u0107e,
i gradim nove gradove od papira
znaju\u0107i da bi tvoje o\u010di
samo \u0111avolu za sre\u0107u malo bile.<\/em><\/p>\n\n\n\n
i sakrijem se u plavo, nebesko uho,
u njedrima neka ti ostane pjesma divljih ptica
\u0161to su ispod moje grudne kosti
sazidale gnijezda
i u\u010dile potomke da lete do tvojih o\u010diju.
Sve moje divljine postale su tvoje pleme
\u0161to ple\u0161e oko vatre,
odijeva se u ko\u017eu bizona
i hrani \u017eivim mesom.
Prosto,<\/em><\/p>\n\n\n\n
a za to je trebalo imati srce<\/em><\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eda se nekad odselimo u grad
koji ima svoje vozove
i obe\u0107aj mi da \u0107e\u0161 me svaki dan voditi
da gledam osmijehe putnika koji se vra\u0107aju ku\u0107i
kako ne bih zaboravila izraz tvog lica
kad sam te srela
i da me ne\u0107e\u0161 pustiti da odem
kada se upla\u0161im vremena
koje voli da pljune i na ve\u0107e heroje od nas.
Ako zaspim prije tebe,
sve moje ruke \u0107e ostati na tvojoj ko\u017ei,
kao fosilni ostaci ljubavi
kojoj ni zatajenje srca nije moglo pera odbiti.
Za \u017eivota \u0107u ve\u0107 uspjeti da ti sagradim
dovoljno dr\u017eava u kojima padaju zlatne zvjezdane ki\u0161e
i tvoja \u0107e ramena biti moji jastuci
sa milion \u0161arenih snova
koji se ra\u0111aju kao supernova
i prostiru me\u0111u tvojim klju\u010dnim kostima.
Voljela bih da tvoja kosa bude
<\/em> posljednje predivo kroz koje \u0107u pro\u0107i prstima,
kad ko\u017ea ve\u0107 postane pjegava i suha,
a sijede se vlasi nastane oko mojih u\u0161iju i potiljka.
Dobrovoljno potpisujem da me predaju vukovima<\/em><\/p>\n\n\n\n
slave kraj lovne sezone
jer za svih tri stotine \u017eivota
koje sam prije tebe \u017eivjela,
niko drugi nije na mojim stazama sadio ru\u017ee
i niko me sa manje srca nije du\u017ee volio.
Ako zaspim prije tebe,
a do tada \u0107u ti ve\u0107 dati
sve moje prolazne \u017eivote,
mora\u0161 da zna\u0161 da sam te voljela
vi\u0161e nego vlastita plu\u0107a
i da mi je u venama uvijek zvonio tvoj glas,
kao maestral u malom, primorskom gradu
gdje raste podivljao nar.
Objasni im da se ni\u010dega nisam bojala<\/em><\/p>\n\n\n\n
smi\u0161ljaju\u0107i na\u010din da ti ne bude hladno.
Ja jo\u0161 uvijek vjerujem u \u010duda
i imam vi\u0161e sre\u0107e nego \u0161to imam pameti.<\/em><\/p>\n\n\n\n
Voljela bih da mi o\u010di zauvijek ostanu
zalijepljene za tvoje trepavice.
Ja nikada ne prestajem da sanjam.
Kao svi drugi pjesnici,
ja pri\u010dam stotine jezika
i na svakom se vi\u0161e pla\u0161im zaborava
nego ratova, uragana i gromova.
Ako zaspim prije tebe,
neka me pamte samo po tome
\u0161to sam se bavila amputacijom tuge sa ljudskih lica
i \u0161to nisam znala ispravno disati kada nisi tu.
A ja obe\u0107avam da \u0107u,
ako ode\u0161 prije mene,
svake no\u0107i bjesomu\u010dno pozivati hitnu pomo\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n
\u201cDobro ve\u010de,<\/em><\/p>\n\n\n\n
kako sam ja voljela tog \u010dovjeka? \u201d<\/em><\/p>\n\n\n\n