Iako se u Republiku Srpsku doselilo ne\u0161to vi\u0161e ljudi (+255 u 2024. godini) nego \u0161to se odselilo, taj plus je suvi\u0161e mali da bi zaustavio ukupan pad broja stanovnika. Dodatni problem je i nizak natalitet. Podatak da jedna \u017eena u prosjeku rodi 1,47 djece je alarmantan, jer je za prostu obnovu stanovni\u0161tva potrebno da taj broj bude 2,1.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Podaci otkrivaju i duboke unutra\u0161nje podjele. Dok Republika Srpska u cjelini gubi stanovnike, odvija se masovno preseljavanje ljudi iz manjih mjesta u ve\u0107e gradove. Tako nastaje sve ve\u0107i jaz izme\u0111u nekoliko gradova koji rastu i ve\u0107ine op\u0161tina koje se prazne.<\/p>\n\n\n\n Najve\u0107i broj novih stanovnika tokom 2024. godine privukli su Banjaluka (+713), Isto\u010dno Sarajevo (+382), Trebinje (+209) i Lakta\u0161i (+162), koji postaju centri koji privla\u010de ljude iz okolnih, manje razvijenih krajeva.<\/p>\n\n\n\n Sa druge strane, veliki broj op\u0161tina suo\u010dava se sa dvostrukim demografskim deficitom \u2013 istovremeno gube stanovni\u0161tvo i zbog ve\u0107eg broja umrlih nego ro\u0111enih, i zbog iseljavanja. Najdrasti\u010dniji primjeri su Prijedor, koji je u 2024. izgubio 467 stanovnika prirodnim putem i dodatnih 76 iseljavanjem, i Zvornik, sa prirodnim minusom od 166 i migracionim minusom od 174 stanovnika. Ovaj dvostruki udar prijeti da dugoro\u010dno ostavi katastrofalne posljedice po ove regione, iscrpljuju\u0107i njihov ljudski i ekonomski potencijal. Prema navodima stru\u010dnjaka, ovaj proces stvara opasnu povratnu spregu: mladi i radno sposobni napu\u0161taju manje sredine, koje time ostaju bez poreskih obveznika i budu\u0107eg reproduktivnog potencijala.<\/strong> To slabi lokalnu ekonomiju i smanjuje kvalitet \u017eivota, \u0161to dodatno podsti\u010de iseljavanje.<\/p>\n\n\n\n Detaljnija analiza podataka o ra\u0111anju i umiranju otkriva duboke dru\u0161tvene promjene koje stoje iza sumornih brojki. Republika Srpska je usvojila demografski model karakteristi\u010dan za razvijene zemlje, ali bez ekonomskog prosperiteta koji bi takav model mogao da odr\u017ei. Klju\u010dni problem je odlaganje ra\u0111anja i niska stopa fertiliteta.<\/p>\n\n\n\n Prosje\u010dna starost majke pri poro\u0111aju u 2024. godini iznosila je 29,8 godina, dok se prvo dijete ra\u0111a u prosjeku sa 28,2 godine. Kasnije stupanje u roditeljstvo skra\u0107uje biolo\u0161ki period za ra\u0111anje i smanjuje vjerovatno\u0107u da \u0107e se parovi odlu\u010diti za tre\u0107e ili \u010detvrto dijete. Podaci to i potvr\u0111uju: od 9.227 beba ro\u0111enih 2024, \u010dak 4.034 su bile prvo, a 3.081 drugo dijete. Broj tre\u0107ero\u0111ene djece naglo pada na 1.414, dok je \u010detvrto i svako naredno dijete prava rijetkost. O\u010dekivani \u017eivotni vijek u Republici Srpskoj je 78,5 godina, ali i tu postoji velika razlika izme\u0111u polova: \u017eene u prosjeku \u017eive pet godina du\u017ee od mu\u0161karaca. To za posljedicu ima veliki broj udovica u starijoj dobi, \u0161to stvara dodatni pritisak na penzioni i zdravstveni sistem. Sve u svemu, statistika daje sliku dru\u0161tva koje stari, smanjuje se i u kojem se produbljuju razlike izme\u0111u nekoliko gradova koji se razvijaju i ostatka Republike Srpske koji polako nestaje.<\/p>\n\n\n\n (Mondo)<\/p>\n\n\n\nIzvor: Zavod za statistiku RS<\/p>\n\n\n\n
Izvor: Shutterstock<\/p>\n\n\n\n