Mentalno zdravlje je tema o kojoj se posljednjih godina sve vi\u0161e pri\u010da i ono podrazumijeva adekvatno porodi\u010dno, emocionalno, prijateljsko, akademsko, ali i radno funkcionisanje.<\/p>\n\n\n\n
Naro\u010dito je va\u017eno da se vodi ra\u010duna o mentalnom zdravlju na radnom mjestu, budu\u0107i da posao kojim se ljudi bave zauzima tre\u0107inu njihovog vremena u toku jednog dana. Ukoliko se na poslu ne osje\u0107amo cijenjeno, preoptere\u0107eni smo obavezama i ne primamo adekvatnu podr\u0161ku, mogu\u0107e je da do\u0111e do sagorijevanja.<\/p>\n\n\n\n
Sagorijevanje (poznato i kao burn out) predstavlja stanje intenzivne psihofizi\u010dke iscrpljenosti, koje nastaje usljed prevelikog stresa na radnom mjestu. Ovo stanje, pored iscrpljenosti, podrazumijeva i osje\u0107aj otu\u0111enosti od posla, cinizam prema radu, te do\u017eivljaj li\u010dne neostvarenosti, kao da se na poslu ne mo\u017ee dosti\u0107i maksimalni potencijal. Sagorijevanje se razlikuje od nekih drugih psihopatolo\u0161kih stanja (npr. depresije) po tome \u0161to je primarno vezano za radno mjesto. Do\u017eivljaj sagorijevanja mogu imati ljudi koji nikad ranije nisu imali psiholo\u0161ke smetnje. Sagorijevanje je fenomen koji se javlja \u0161irom svijeta, a procjenjuje se da izme\u0111u 30 i 35% populacije do\u017eivljava ovo stanje. Mo\u017ee se re\u0107i da je sagorijevanje kru\u017ean proces: stres na poslu dovodi do iscrpljenosti; visoka iscrpljenost vodi ka manjoj posve\u0107enosti i pojavi cinizma; a kako manjak posve\u0107enosti traje – kod ljudi dolazi do smanjenja osje\u0107aja samoefikasnosti.<\/p>\n\n\n\n
Postoji vi\u0161e faktora koji mogu dovesti do sagorijevanja. Sagorijevanje je najve\u0107e me\u0111u ljudima koji se bave pomaga\u010dkim profesijama (psihoterapeuti, zdravstveni radnici, socijalni radnici i sl.), te kod ljudi koji su intenzivno u kontaktu sa drugim ljudima (profesori, policijski slu\u017ebenici i dr.). Me\u0111u rizi\u010dnim faktorima su i preveliki zahtjevi na poslu, nepoklapanje vlastitih o\u010dekivanja od posla i stvarnih radnih zadataka, odsustvo podr\u0161ke kolega i nadre\u0111enih, kratki rokovi za izvr\u0161enje zadataka, te neadekvatne instrukcije za obavljanje radnih zadataka. I li\u010dne karakteristike pojedinca mogu dovesti do sagorijevanja. Tu spadaju starost (mla\u0111i radnici su entuzijasti\u010dniji, vi\u0161e se trude i ula\u017eu resurse u posao – \u0161to mo\u017ee dovesti do “pregorijevanja” resursa; samci – ako do\u017eivljavaju stres na poslu, oni ne\u0107e imati adekvatnu (partnersku) podr\u0161ku; visoko obrazovani ljudi – ima\u0107e vi\u0161a o\u010dekivanja od posla, pa \u0107e lak\u0161e sagorjeti ako ta o\u010dekivanja nisu ispunjena). Sagorijevanje se br\u017ee javlja i kod ljudi koji vjeruju da na njihovom radnom mjestu vlada nepravedan sistem nagra\u0111ivanja.<\/p>\n\n\n\n
Sagorijevanje sa sobom povla\u010di razne posljedice, kako po ljudsko funkcionisanje, tako i po samu organizaciju. Te posljedice su povla\u010denje od bliskih ljudi, slabije fizi\u010dko zdravlje, ve\u0107e odsustvo sa posla, ve\u0107a stopa otkaza, konflikti sa kolegama, te problemi u mentalnom funkcionisanju (anksioznost, depresija, poreme\u0107aji ishrane i dr.).<\/p>\n\n\n\n
Ima nekoliko na\u010dina za prevenciju sagorijevanja. Va\u017eno je da na radnom mjestu postoji otvorena komunikacija izme\u0111u nadre\u0111enih i radnika, kako o radnim zadacima, tako i o sistemu nagra\u0111ivanja. Edukativne aktivnosti, poput treninga asertivne komunikacije, mogu nau\u010diti radnike da bolje komuniciraju i izraze svoje (ne)zadovoljstvo poslom, \u0161to djeluje preventivno na pojavu sagorijevanja.<\/p>\n\n\n\n
Tako\u0111e, vrlo je va\u017eno da imamo slobodno vrijeme i izdvojimo jedan dio dana za bavljenje aktivnostima koje volimo. To mo\u017ee biti trening, u\u010denje jezika, neki hobi ili dru\u017eenje sa prijateljima. Bitno je i da vodimo ra\u010duna o svom fizi\u010dkom zdravlju, tako \u0161to \u0107emo vje\u017ebati, zdravo se hraniti i redovno spavati. Sve ove aktivnosti nam poma\u017eu da “napunimo svoje baterije” i lak\u0161e se posvetimo radnim zadacima, te preveniramo pojavu sagorijevanja.<\/p>\n\n\n\n
Ukoliko se primijeti da nam nijedna od navedenih aktivnosti ne poma\u017ee da se osje\u0107amo bolje, kao opcija ostaje tra\u017eenje stru\u010dne pomo\u0107i i psihoterapija. Bitno je da slu\u0161amo svoje tijelo i prepoznamo znakove sagorijevanja, kako bismo znali da pomognemo sebi i pobolj\u0161amo kvalitet vlastitog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Ostale tekstove iz psihologije, koji su nastali u saradnji Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju i Nezavisnih novina, mo\u017eete na\u0107i na sajtu Laboratorije.<\/a><\/em><\/p>\n\n\n\n