Ove 2020. godine pravo glasa imaju oni koji su ro\u0111eni 2002. godine, oni \u010dija je godina ro\u0111enja dobro zagazila u novi milenijum. Pravo glasa ekvivalent je odre\u0111enoj vrsti zrelosti: punoljetstvu, izboru naprednog \u0161kolovanja, politi\u010dkoj participacija i po\u010detku \u017eivotnog osamostaljivanja. Oni koji su ro\u0111eni u devedesetim godinama pro\u0161log vijeka uveliko glasaju, ostvaruju prihode, porodi\u010dno i dru\u0161tveno su aktivno.<\/p>\n\n\n\n
Ti mladi ljudi, ro\u0111eni devedesetih godina dvadesetog i oni u prvoj deceniji dvadeset prvog vijeka pripadaju jednoj specifi\u010dnoj generaciji \u010dovje\u010danstva. Taj \u201especifikum\u201c nije samo svjedo\u010danstvo i ekskluzivitet prelaska iz milenijuma u milenijum, kako bi to epski zvu\u010dalo, nego je njihovo odrastanje svjedo\u010danstvo prelaza me\u0111u epohama u tehnolo\u0161kom smislu.<\/p>\n\n\n\n
Ovo je \u201eGeneracija Z\u201c, post-milenijalsi, koji su rasli i stasavali uz moderne tehnologije i koji su zavisni od tih tehnologija.<\/p>\n\n\n\n
Takvu generaciju karakteri\u0161e nara\u0161taj ro\u0111en u periodu 1993-2010. godine. Pored naziva \u201eGeneracija Z\u201c nazvali su je i \u201eDigital Natives\u201c (digitalni urodjenici) i \u201eiGeneration\u201c. U njenim karakteristikama isti\u010du se upu\u0107enost na personalizovane ure\u0111aje za specifi\u010dne potrebe svakog po na osob te uzdizanje medija i multitaskinga kao na\u010dina komuniciranja, rada i razmi\u0161ljanja. Tako\u0111e, karakteristika ove generacije jeste nagla\u0161en prelazak sa ra\u010dunara na mobilni telefon i sa teksta na video izme\u0111u neo-digitalnog stanovni\u0161tva. Kori\u0161\u0107enje slike je predstavljao prelazni oblik od teksta ka video kreacijama.<\/p>\n\n\n\n
Definitovno, smjenu generacija prate dva fenomena: smanjenje ekrana koji nude pogled u svijet i rast stepena individualizacije. Generacije nakon Prvog svjetskog rata pratile su svjetska de\u0161avanja na velikim bioskopskim platnima, organizovano, javno i u velikim salama, dok je \u201eBaby-bum generacija\u201c (generacija ro\u0111ena nakon Drugog svjetskog rata) imala ekrane veli\u010dine standardnih televizijskih prijemnika. Oko takvih televizora okupljale su se kom\u0161ije i prijatelji da zajedno, u intimnijoj atmosferi, prate de\u0161avanja u svijetu, sportska takmi\u010denja i trendove u svijetu muzike i zabave. Generacije X i Y (generacije ro\u0111ene sedamdesetih i osamdesetih godina XX vijeka) \u201ebuljile\u201c su, pored televizijskih ekrana i u kompjuterske monitore i laptope, koji su bili ne\u0161to manjih dimenzija nego TV ekrani. Igrale su se igrice sa jednim ili dva prijatelja a veoma \u010desto i sami. \u201eGeneracija Z\u201c je svoj fokus stavila na mobilni telefon koji je, u prosjeku, dimenzije 5 incha. Sadr\u017eaje pregledaju potpuno sami, izolovani u svojim sobama, bez interakcije sa drugima, ostvaruju\u0107i \u010de\u0161\u0107u interakciju sa virtuelnim prijateljima nego sa prvim kom\u0161ijama i drugovima iz \u0161kolske klupe.<\/p>\n\n\n\n
Do\u0161li smo u fazu \u201eDigitalnog noma\u0111enja\u201c, kako okarakterisa \u017dak Atali, u svom djelu \u201eKratka istorija budu\u0107nosti\u201c, misle\u0107i na savremen oblik rada i \u017eivota porede\u0107i ga sa nomadima iz pro\u0161losti koji su \u201eomnia mea mecum porto\u201c (uvijek sve sa sobom nosili) da bi pre\u017eivjeli. To sve, \u0161to se danas sa sobom nosi, stane u ure\u0111aj od 5 incha. Smanjenjem dimenzija ekrana i ure\u0111aja i pove\u0107anje individualizacije name\u0107e nam pitanje da li je ovo nagovje\u0161taj pojavi i neminovnoj upotrebi holograma i \u010dipova?<\/p>\n\n\n\n
Predstavnici \u201eGeneracija Z\u201c prividno \u017eive u blagostanju i izobilju. Oni su \u201eu gr\u010du\u201c jer su rasli u okru\u017eenju straha i neizvjesnosti, bilo gdje da su se nalazili na Planeti. Oni koji su ro\u0111eni u SAD, dva nemila doga\u0111aja su okarakterisala njihov period stasavanja: \u201e9\/11\u201c 2001. i Velika ekonomska kriza iz 2008. godine. Vjerovatno je, zbog toga, ta generacija u SAD dobila naziv \u201eHomeland Generation\u201c. Ako su ro\u0111eni u arapskom svijetu Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, zahvatilo ih je \u201eArapsko prolje\u0107e\u201c koje je kulminiralo dugogodi\u0161njim ratom u Siriji. Evropljani su se susreli sa izazovom reforme obrazovanja, bolonjskim procesom, posljedicama pro\u0161irenja Evropske unije donose\u0107i disharmoniju razli\u010ditih kultura i tradicija koje su trebale kreirati balans za minimalni stepen saradnje i interkulturalnosti, a koji se posebno odnosi na tr\u017ei\u0161te rada. Mladima iz Afrike, stalno prisustvo, pa i porast broja inficiranih HIV\/AIDS-om i drugim epidemijma kao sto su ebola, nestabilne politi\u010dke prilike i politi\u010dki sistemi, sukobi i konflikti u mnogome afektuju na \u017eivote njih i njihovih porodica. Brojni pripadnici ove generacije su me\u0111u migrantima koji lutaju svijetom ve\u0107 vi\u0161e od pola decenije. To nisu samo Arapi nego su pripadnici i drugih isto\u010dnih naroda kao sto su Persijanci (Iranci), Avganistanci i Pakistanci.<\/p>\n\n\n\n
Na na\u0161im prostorima ova generacija suo\u010dava se sa tranzicijama u socijalnoj i ekonomskoj sferi, politi\u010dkom nestabilono\u0161\u0107u, naru\u0161enim sistemom vrijednosti, moralnim dilemama, globalisti\u010dkim uticajima, a u nekim djelovima, sa sukobom rigidnih tradicionalnih normi. Takodje, dio ove populacije u BiH i susjednim zemljama nose transgeneracijsku traumu uzrokovanom sukobima na Zapadnom Balkanu jo\u0161 od Drugog svjetskog rata.<\/p>\n\n\n\n
Svima je zajedni\u010dki susret sa pandemijskom krizom izazvanom virusom COVID-19, \u010dije prisustvo i \u0161irenje dodatno stvara pritisak straha i strepnje, a naro\u010dito izazov ograni\u010denog kretanja \u0161to \u201eGeneraciji Z\u201c predstavlja jo\u0161 ve\u0107u potesko\u0107u. U ovakvim uslovima, tehnologija je pokazala da mo\u017ee biti u slu\u017ebi \u010dovjeka \u0161to je bilo potpuno o\u010dekivano ovoj generaciji.<\/p>\n\n\n\n
Mladi ljudi \u201eGeneracije Z\u201c imaju nove zahtjeve i obrazac pona\u0161anja \u0161to zahtjeva nove i modifikovane odgovore a koji moraju biti druga\u010diji u odnosu prema prethodnim generacijama. Tradicionalni pristupi nisu vi\u0161e adekvatni za rad sa tim mladima. Pod tim pristupom podrazumjevamo klasi\u010dne oblike nastave, cjelodnevne seminare, klasi\u010dne i tradicionalne oblike u\u010denja i rada. Koliko je produktivno \u201etrpati\u201c ih u biblioteke i \u010ditaonice? Koliko je korisno davati im obimna \u0161tiva i pjesme da napamet u\u010de? Dakle, fokus je pre\u0161ao sa teksta na sliku a sve intenzivnije prelazi sa isklju\u010divim fokusom na video, po mogu\u0107nosti da \u0161to kra\u0107e traje.<\/p>\n\n\n\n
Ni po koju cijenu ne treba te mlade ljude vra\u0107ati na staro da im se ne bi uru\u0161io modalitet i vi\u0111enje svijeta i svijest o njihovim konceptima i vizijama \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Mladi \u201eGeneracije Z\u201c danas su upu\u0107eni na kompjuterske programe i aplikacije u kojima se vrednuje va\u017enost tu\u0111eg mi\u0161ljenja. To je, prije svega, indikativno posve\u0107enim pra\u0107enjem influensera na dru\u0161tvenim mre\u017eama koji nude obrasce pona\u0161anja pa \u010dak i obrasce stavova o razli\u010ditim dru\u0161tvenim pitanjima. Prenagla\u0161ena va\u017enost tu\u0111eg mi\u0161ljenja je odraz slabosti pojedinca. Potrebno je razvijati programe i modalitete rada koji \u0107e ja\u010dati pojedinca da se nosi sa izazovima savremenog doba i naleta moderne tehnologije koja, sve vi\u0161e, poprima obrise dehumanizma i karakter dehumanizacije odnosa. \u0160kole, omladinske organizacije, i druge dru\u0161tvene organizacije ne mogu same da doprinesu prevazila\u017eenju tih problema. Potrebno je sistemski raditi sa \u0161irim krugom interesnih strana javnog sistema i institucija u iznala\u017eenji novih odgovora i modliteta podr\u0161ke tim mladima. Izvjesno je da se edukacija, formalna i neformalna, mora kombinovati sa zabavnim sadr\u017eajima. Izazovi i zadaci se trebaju rje\u0161avati kori\u0161\u0107enjem novih tehnologija. Rad s mladima smjestiti u prirodu jer \u0107e tako savladavati \u017eivotne vje\u0161tine neophodne za vo\u0111enje kvalitetnog \u017eivota. Kao generalni koncept rada podr\u017eati interkulturalne projekte koji podrazumijevaju mobilnost u \u0161irem geografskom smislu, te na kreativan na\u010din pribli\u017eiti im dru\u0161tvene nauke kako bi se radilo na humanizaciji odnosa.<\/p>\n\n\n\n
Jedino ovako pripremljeni mo\u017eemo, uskoro, do\u010dekati neku novu generaciju koja \u0107e nositi potpuno drugo i novo obilje\u017eje jer slova iza \u201eZ\u201c ne postoje, barem ne u latini\u010dnom, Zapadnom svijetu!<\/p>\n\n\n\n