Mnogo je legendi o tome sta se desilo sa Safikadom. Evo jedne od njih:<\/p>\n\n\n\n
Mlada Banjalu\u010danka Safikada, zaljubila se u jednog vojnika koji je slu\u017eio u tvr\u0111avi Kastel. Ljubav je bila uzajamna. Iako je sve zvu\u010dalo kao u bajci, jednoga dana do\u0161la je obavjest da vojnik koga je Safikada toliko voljela odlazi na daleki front. Safikada je te\u0161ko podnijela odlazak svog voljenog. Ubrzo nakon njegovog odlaska dobila je vijest da je njen voljeni izgubio \u017eivot na Dalekom istoku, te je u najlep\u0161em svadbenom ruhu pohitala pred top na tvr\u0111avi Kastel, koji je svaki dan ozna\u010davao podne, i tako oti\u0161la u smrt da bi vje\u010dno bila sa svojim voljenim.<\/p>\n\n\n\n
Samo mjesto gdje je sahranjena mlada Safikada nije sa sigurno\u0161\u0107u utvr\u0111eno. Neki govore da je ona prvobitno sahranjena u kompleksu Ferhadije u Safikadinom turbetu, koje je uni\u0161teno miniranjem Ferhadije 1993. godine, dok oni drugi spominju da se Safikadin grob nalazi na po\u010detku ulice koja vodi od tvr\u0111ave Kastel do “Media marketa”.<\/p>\n\n\n\n
A ima li istine u ovoj legendi?<\/p>\n\n\n\n
Po nekim izvorima Safikada je bila turska djevojka zaljubljena u vojnika vezirske vojske \u0161to ovu legendu stavlja u vrijeme izme\u0111u 16. i 18. vijeka, dok drugi ka\u017eu da je ona bila iz jedne \u0107asne banjalu\u010dke porodice, a njen je ljubavnik bio austrijski vojnik koji je, po mi\u0161ljenju njene porodice, bio okupator i zbog toga je bio zabranjen mladoj Safikadi. Postoji i jedna pri\u010da koja kazuje da se Safikada nije htjela zaustaviti na upozorenje: “Halt!”, koje je izdao jedan austrijski vojnik te je zbog toga i bila ubijena.<\/p>\n\n\n\n
U mnogim od pri\u010da sporan je i top, jer koliko je poznato, nikada se pucanjem nije ozna\u010davalo podne u gradu na Vrbasu. Da li je Safikada sahranjena na mjestu koje danas pose\u0107uju mnogobrojni Banjalu\u010dani, niko se sa sigurno\u0161\u0107u ne usu\u0111uje tvrditi, jer za to dokaza nema. Pri rekonstrukciji Safikadinog groba 1987. godine, utvr\u0111eno je da na dubini od jednog metra, ispod donje ivice spomen groba, postoji ljudski kostur polo\u017een u smjeru zapad-istok. “Prema strukturi kamena, upotrebi klamfi i obradi, kao i monumentalnosti nadgrobne plo\u010de, grob se mo\u017ee smjestiti na kraj 16. vijeka” pisalo je u izve\u0161taju arheologa Borisa Graljuka.<\/p>\n\n\n\n
Sve u svemu, Verona ima Romea i Juliju, a Banjaluka ima Safikadu. Obje su pri\u010de o tragi\u010dnim ljubavima, samo \u0161to u ovoj banjalu\u010dkoj, u nadi za sretnu ljubav, palimo svije\u0107e.<\/p>\n\n\n\n