Svi \u017eele kontrolu nad sopstvenim emocijama, naro\u010dito onim neprijatnim. Me\u0111utim to \u0161to ve\u0107ina ljudi smatra pod kontrolom emocija zapravo nije prava kontrola ve\u0107 bi se to prije moglo nazavati otporom ili unutra\u0161njom borbom sa vlastitim emocijama. Kada se jave neprijatna osje\u0107anja ve\u0107ina ljudi im se opire, poku\u0161ava da ih potisne, supresuje, da skrene pa\u017enju (da ih izbegne), analizira osje\u0107anja ili sebe, u\u017eivljava se u imaginacije koje prate to osje\u0107anje \u0161to dovodi do katastrofiziranja, dramatizovanja i sl. Svi ti manevri zapravo ne predstavljaju pravu kontrolu ve\u0107 unutra\u0161nju borbu \u0161to dovodi do toga da je osoba u konfliktu sama sa sobom. Ta unutra\u0161nja borba dovodi do neprijatne unutra\u0161nje tenzije, anksioznosti i istrajavanja neprijatnih ose\u0107anja.<\/p>\n\n\n\n
Kako zaista mo\u017eemo kontrolisati svoja osje\u0107anja?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mi ne mo\u017eemo istisnuti emocije iz na\u0161eg \u017eivota, ne mo\u017eemo \u017eivjeti \u017eivot bez ikakvih osje\u0107anja jer su osje\u0107anja dio ljudske prirode. Ali to ne zna\u010di da treba da \u017eivimo u drami, odnosno da stalno budemo emocionalno reaktivni i da \u010desto do\u017eivljavamo intenzivna osje\u0107anja. Mi mo\u017eemo nau\u010diti kako da se nosimo sa osje\u0107anjima tako da ona budu za\u010din na\u0161eg \u017eivota ali ne i gospodar.<\/p>\n\n\n\n Osej\u0107anja se javljaju spontano i automatski, odnosno nesvjesno. To zna\u010di da mi ne mo\u017eemo sprije\u010diti njihovu pojavu. Ali kada se osje\u0107anja jave i mi postanemo toga svjesni mo\u017eemo u\u010diniti neke stvari koje \u0107e dovesti do toga da imamo kontrolu nad njima, \u0161to \u0107e \u010diniti da ne zapadamo u vatru. Postoje \u010detiri osnovna principa koja treba da primjenjujemo kako bismo ostvarili kontrolu nad vlastitim osje\u0107anjima kada se ona jave.<\/p>\n\n\n\n Prvi princip \u2013 distanciranje, neidentifikovanje, osje\u0107anja to nisam Ja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prvi princip podrazumijeva da kada se javi neko sna\u017eno, obi\u010dno negativno osje\u0107anje da zadr\u017eimo svijest o tome da je to samo osje\u0107anje a ne realnost i drugo da to osje\u0107anje nije odlika mog identiteta, mog ja. Kada se jave intenzivna negativna ali i pozitivna osje\u0107anja ljudi automatski usmeravaju svu svoju pa\u017enju na njih i to mo\u017ee dovesti do toga da osoba ima autenti\u010dni do\u017eivljaj da je to realnost. Zapamtite, vi niste nijedno va\u0161e osje\u0107anje ma kakvo to osje\u0107anje bilo. Osje\u0107anja su samo nau\u010dene (obi\u010dno djetinjaste) automatizovane rekacije na odre\u0111ena zna\u010denja koja vi pridajete de\u0161avanjima u vama ili izvan vas.<\/p>\n\n\n\n Drugi princip \u2013 nerealisti\u010dni zahtjevi, \u017eelje, o\u010dekivanja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Osje\u0107anja mogu biti posljedica va\u0161ih nerealisti\u010dnih zahtjeva prema sebi, svijetu ili drugima. Ako neko osje\u0107anje istrajava i ne\u0107e da pro\u0111e, vi upitajte sebe \u0161ta je to \u0161to zahtijevam sada od sebe \/drugih\/ svijeta? Upitajte sebe da li je to realisti\u010dno i da li je vam je to neophodno da imate \/ postignete. Kada shvatite da vam to nije neophodno ili \u010dak nije ni realisti\u010dno odustanite od tog zahtjeva i primijeti\u0107ete da neprijatna, intenzivna osje\u0107anja nestaju.<\/p>\n\n\n\n Tre\u0107i princip \u2013 ne opiranje, prihvatanje, prepu\u0161tanje<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tre\u0107i princip je podjednako bitan kao i prvi. Kada se javi bilo koje osje\u0107anje ne treba da mu se opirem ni mentalno ni tjelesno ako \u017eelim da zaista imam kontrolu nad njim. Ako se opirem osje\u0107anju to \u0107e se pretvoriti u unutra\u0161nji konflikt koji \u0107e rezultirati unutra\u0161njom tenzijom (anksiozno\u0161\u0107u) i neprijatno osje\u0107anje \u0107e trajati zna\u010dajno du\u017ee nego \u0161to bi trajalo bez opiranja. Ako se uop\u0161te ne opirem nekom osje\u0107anju ono ne mo\u017ee da traje vi\u0161e od 90 sekundi. Ako traje du\u017ee zna\u0107i da se i dalje opirem, bavim se tim osje\u0107anjem ili mislima koje se javljaju u sklopu toga.<\/p>\n\n\n\n \u010cetvrti princip- neu\u017eivljavanje<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ve\u0107ina ljudi su skloni da se gotovo automatski u\u017eivljavaju u misli i imaginacije koje su sastavni dio nekog osje\u0107anja. Pod u\u017eivljavanjem podrazumevamo bavljenje tim mislima i imaginacijama, zami\u0161ljanje \u0161ta bi bilo kad bi bilo i sl. Kada to radite vi ustvari produbljujete to osje\u0107anje, dajete mu na va\u017enosti, potkrepljujete ga. Osje\u0107anja su nau\u010dene automatske rekacije koje ste ponavljali i potkrepljivali puno puta u \u017eivotu i zato su postale tako automatizovane. Ako \u017eelite da ih prevazi\u0111ete prestanite da ih potkrepljujete. Potkrepljenje je pa\u017enja. \u010cim se u\u017eivljavam u ne\u0161to, tome poklanjam svu svoju pa\u017enju a to zna\u010di da tome pridajem va\u017enost.<\/p>\n\n\n\n Pa\u017enju investiram samo u ono \u0161to smatram va\u017enim. Ono \u0161to je neva\u017eno za mene tome ne poklanjam pa\u017enju uop\u0161te, zar ne? Primenite to na ose\u0107anja koja \u017eelite da prevazi\u0111ete. Kada se ose\u0107anje javi vi \u0107ete naravno postati svesni tog ose\u0107anja i do\u017eive\u0107ete ga ali ne idite dalje od toga. Toleri\u0161ite ose\u0107enje (ne opirite mu se), podsetite sebe da niste vi to ose\u0107anje i ne u\u017eivljvajte se u to ose\u0107anje. Ne u\u017eivljavajte se u misli i imaginacije koje prate to ose\u0107anje jer te misli su samo kognitivni deo tog ose\u0107anja. Te misli i imaginacije nisu odraz realnosti niti va\u0161e li\u010dnosti, va\u0161eg identiteta, one su odraz tog ose\u0107anja kao va\u0161e nau\u010dene reakcije.<\/p>\n\n\n\n Jako je va\u017eno da primjenjujete sva \u010detiri principa jer su svi podjednako va\u017eni. Tako\u0111e, jako je va\u017eno da to radite uvijek kada osjetite neko ne\u017eeljeno osje\u0107anje. Budite istrajni i uporni.<\/p>\n\n\n\n