Neizbje\u017eni zastoji na putu do uspjeha s kojima se svi suo\u010davamo<\/p>\n\n\n\n
Postoji sedam neizbje\u017enih zastoja na putu do uspjeha. Jedan korak naprijed, pa unazad dva \u2013 ovako bi se, ukratko, mogli opisati trenuci kada se na putu do ostvarenja ambicija suo\u010dimo sa (ne)predvi\u0111enim usporenjima.<\/p>\n\n\n\n
Ukoliko jo\u0161 postoji neko ko stazu ka uspjehu zami\u0161lja kao uspravnu, ravnu crtu, raznorazni spletovi okolnosti vrlo brzo \u0107e mu takvu iluziju raspr\u0161iti.<\/p>\n\n\n\n
Uostalom, i oni koji bilo kakav poslovni poduhvat zapo\u010dnu trezveno pomisliv\u0161i \u201eovo \u0107e biti \u010dupavo\u201c, vremenom shvate da ih na neke stvari ipak niko unapred ne mo\u017ee pripremiti.<\/p>\n\n\n\n
Stoga je i svako putovanje do destinacije zvane \u201euspeh\u201c osu\u0111eno da s vremena na vrijeme zali\u010di na sumanutu vo\u017enju u kojoj se u\u010desnici (s punim pravom) zapitaju ho\u0107e li im prevozno sredstvo uop\u0161te ostati \u010ditavo.<\/p>\n\n\n\n
Iako svi svoju mapu iscrtavamo u skladu sa sopstvenim zami\u0161ljenim te\u017enjama, postoje i neki unaprijed ucrtani \u201ekrsti\u0107i\u201c na koje \u0107emo manje-vi\u0161e svi u praksi naletiti.<\/p>\n\n\n\n
Iskusi\u0107emo patnju<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ponekad bukvalno, ali \u010de\u0161\u0107e, ipak, figurativno, korak unazad u biznisu uzdrma\u0107e i one sa nezaja\u017eljivim optimizmom. Ko god smatra da je put ka uspejhu prevashodno usamljeni\u010dki poduhvat, samo je djelimi\u010dno u pravu \u2013 brige i neizvjesnost kad-tad \u0107e postati vjerni pratioci svakoga ko se na njemu zadesi.<\/p>\n\n\n\n To, ipak, ne zna\u010di da \u010dak i ekstremni slu\u010dajevi nemaju \u0161ansu da do\u017eive sretan kraj. Kako je svaki put ka pravom uspjehu nezamisliv bez izvjesne koli\u010dine patnje, situacije koje smo skloni da do\u017eivimo kao katastrofalne ne doga\u0111aju se bez razloga.<\/p>\n\n\n\n Bez ote\u017eavaju\u0107ih okolnosti nema ni istinskog napretka, a prihvatanje takvih situacija i prilago\u0111avanje promjenama samo je mnogo bolniji na\u010din da pre\u0111emo jo\u0161 jedan stepenik vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n (Prerano) Odustajanje \u0107e nam djelovati kao najrazumnija opcija<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pogotovo kada se zateknemo sa glavom zaronjenom u \u0161ake, poku\u0161avaju\u0107i da odgonetnemo u \u0161ta smo se to upustili. I sve to zbog \u010dinjenice da ne postoji na\u010din da saznamo u \u0161ta se upu\u0161tamo sve dok se zaista ne odlu\u010dimo na to. U takvim momentima bori se ili bje\u017ei reakcija postaje gotovo sasvim izvjesna, s tim da \u0107e ono be\u017ei ponekad prijetiti da prevagne i odnese pobjedu.<\/p>\n\n\n\n Odgovor na pitanje da li je razumnije poslu\u0161ati glasi\u0107 koji uporno \u0161apu\u0107e \u201ebje\u017ei\u201c ili ipak vrijedi i\u0107i dalje \u2013 niko sa sigurno\u0161\u0107u ne zna, uklju\u010duju\u0107i i nas same. Ako ni\u0161ta drugo, te\u0161ko da postoji bolji na\u010din testiranja na\u0161e izdr\u017eljivosti i \u017eelje za istrajavanjem.<\/p>\n\n\n\n Prekida\u0107emo dugogodi\u0161nja prijateljstva<\/strong><\/p>\n\n\n\n Toliko puta ponovljena fraza kako uspjeh ne ide bez velikih \u017ertvi, u praksi se ne\u0107e svidjeti ba\u0161 svima. Uvijek \u0107e oko nas biti onih koji \u0107e se osjetiti uskra\u0107enim za na\u0161e vrijeme i pa\u017enju. Po\u0161to ne dijele na\u0161u viziju o krajnjem cilju kome stremimo, i na\u0161a istrajnost \u0107e im, uslovno re\u010deno, biti poprili\u010dno neshvatljiva.<\/p>\n\n\n\n Stoga se mnogi na\u0111u i pred nimalo jednostavnom dilemom: vrijedi li uz takve saputnike nastavljati putovanje? Dok stignemo na krajnju destinaciju, shvatamo da je uz nas ostala jedva nekolicina onih koji su sa nama putovanje i zapo\u010deli \u2013 ta\u010dnije, oni koji nas svojim sumnjama nikada nisu ni sputavali.<\/p>\n\n\n\n Drugi \u0107e nas ponekad obeshrabrivati i (bezrazlo\u017eno) nam zavidjeti<\/strong><\/p>\n\n\n\n Odluka da po\u0111emo putem ostvarivanja svojih ambicija u pravom smislu \u0107e nam otvoriti vrata jo\u0161 jednoj spoznaji. Mnogi ne\u0107e shvatiti na\u0161u potrebu da iskora\u010dimo iz uspavane gomile i poku\u0161amo da otkrijemo i ispunimo svoje potencijale.<\/p>\n\n\n\n Neki od njih \u0107e biti vrlo direktni u nastojanju da nas obeshrabre i usade nam sumnju, ne ostavljaju\u0107i nam mnogo izbora sem da se u ti\u0161ini posvetimo svojoj misiji i pustimo da rezultati govore za nas.<\/p>\n\n\n\n I koliko god zvu\u010dalo kao kli\u0161e, ima i onih koji ne pra\u0161taju tu\u0111 uspjeh. \u010cak i ukoliko su i sami na sli\u010dnom putu, ponekad \u0107emo se umjesto podr\u0161ke susresti sa njihovom sujetom i zavi\u0161\u0107u; a koliko \u0107e nam ona te\u0161ko pasti zavisi od toga da li, i u kojoj mjeri, su nam ti ljudi bliski. U svakom slu\u010daju, povremeni susreti takve vrste o\u010dvrsnu\u0107e na\u0161u otpornost na tu\u0111e pakosti, te nas nau\u010diti preko potrebnoj fleksibilnosti u odnosima sa drugima.<\/p>\n\n\n\n Suo\u010di\u0107emo se sa konstantnim preispitivanjem<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sitne ili krupne odluke od kojih zavisi na\u0161 sljede\u0107i pomak naprijed, sasvim izvjesno \u0107e pratiti makar minimalna koli\u010dina sumnje. Posumnja\u0107emo u kvalitet ili koli\u010dinu svog znanja, vaga\u0107emo instinkte i \u0161esta \u010dula koja poru\u010duju \u201euradi ovako ili onako\u201c, ili \u0107emo iznova preispitivati ve\u0107 done\u0161ene odluke.<\/p>\n\n\n\n Koliko god njihova svrha bila da nas sa\u010duva pogre\u0161nih izbora i nepopravljivih gre\u0161aka, izvjesno je i da \u0107e nas unutarnji konflikti usporiti u nastojanjima da prelomimo i donesemo va\u017enu odluku.<\/p>\n\n\n\n Svakako, odre\u0111eni stepen sumnje prati\u0107e nas kad god se suo\u010dimo sa izborima vezanim za bilo kakve su\u0161tinski va\u017ene promjene. S druge strane, i to je sasvim u redu sve dok znamo da je jedini pogre\u0161an izbor onaj koji nikada ne na\u010dinimo.<\/p>\n\n\n\n Rizici se ponekad ne\u0107e isplatiti.<\/strong><\/p>\n\n\n\n U situaciji kada nam neizvjesnost postane jedina sigurna konstanta, rizik koji je prati name\u0107e se kao potpuno izvjesna opcija. I ne samo rizik kao takav, ve\u0107 i saznanje da \u0107e na\u0161 hrabar i odva\u017ean iskorak u neizvjesnost s vremena na vrijeme rezultirati razo\u010daranjima, proma\u0161ajima i gubicima.<\/p>\n\n\n\n U su\u0161tini, svakim, pa i najmanjim rizikom, dijelom se \u201eodri\u010demo\u201c onoga \u0161to nam je poznato zarad ne\u010dega \u0161to mo\u017ee \u2013 a i ne mora \u2013 biti. Za nagrade \u0107emo ponekad platiti visoku cijenu, bilo da je ona materijalna, ili uzima oblik kritike i neodobravanja od strane drugih.<\/p>\n\n\n\n U svemu tome, ostaje nam da dobro procijenimo koliko smo energije i resursa u taj rizik spremni da ulo\u017eimo, a faktore na koje mo\u017eemo da uti\u010demo poku\u0161amo da preokrenemo u sopstvenu korist.<\/p>\n\n\n\n Na kraju, sve \u0107e biti vrijedno truda<\/strong><\/p>\n\n\n\n Paradoksalno, mnogo ljudi \u0107e na kraju ovog nesvakida\u0161njeg putovanja shvatiti da njihovo finalno odredi\u0161te nimalo ne nalikuje onome \u0161to su na samom po\u010detku zami\u0161ljali \u2013 mo\u017eda ba\u0161 zato \u0161to ih je krivudava linija odvela u nekom potpuno druga\u010dijem smjeru. Uprkos tome, saznanje da su do njega ipak stigli, daje im potvrdu i da su svi napori bili vrijedni truda.<\/p>\n\n\n\n Sve dok znamo da su na\u0161i planovi i postupci ispravni, te da svojim primjerom mo\u017eemo pozitivno uticati na svoje okru\u017eenje, krivudava linija uspjeha name\u0107e se kao (jo\u0161 jedna) njegova nu\u017ena komponenta.<\/p>\n\n\n\n A kada uvidimo da krajnja destinacija \u2013 nasuprot nekog zami\u0161ljenog mjesta na koje treba da stignemo \u2013 vi\u0161e nalikuje unutra\u0161njem osje\u0107aju koji te\u017eimo da pratimo, i na\u0161e putovanje po\u010dinje da dobija potpuno druga\u010diji smisao.<\/p>\n\n\n\n