Nau\u010diti kako u\u010diti je mo\u017eda najkorisnija od svih vje\u0161tina. Stara poslovica ka\u017ee da je znanje mo\u0107, ali ipak \u010desto imamo odre\u0111en otklon prema u\u010denju, pa to povezujemo s ne\u010dim dosadnim ili napornim. Pravdamo se da smo prestari ili da trebamo u\u010diti samo ono \u0161to nas zanima (a onda ne u\u010dimo ni to).<\/p>\n\n\n\n
Razlog bi mogao biti taj, \u0161to jednostavno ne znamo kako u\u010diti pravilno. Me\u0111utim, u dana\u0161njem svijetu, gdje se sve tako brzo razvija, kada stalno moramo svladavati neke nove tehnologije i usvajati nova znanja \u2013 bilo da smo doma\u0107ice, zaposlenici ili \u0111aci \u2013 nau\u010diti kako u\u010diti nam itekako mo\u017ee olak\u0161ati i uljep\u0161ati \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n
Osnovne vrste u\u010denja<\/strong><\/p>\n\n\n\n U\u010denje je prirodan proces, ali ve\u0107ina nas ne zna kako u\u010diti. Da bismo znali kako pravilno u\u010diti, dobro je imati makar neku osnovnu predstavu o tome na koji na\u010din na\u0161 mozak usvaja nova znanja.<\/p>\n\n\n\n U\u010denje se mo\u017ee podijeliti na dvije osnovne vrste: fokusirano u\u010denje i difuzno u\u010denje. U stanju smo koristiti samo jedan od ta dva na\u010dina rada u isto vrijeme, ali su oba nu\u017ena za sam proces primanja novih informacija.<\/p>\n\n\n\n Fokusirano i difuzno u\u010denje<\/strong><\/p>\n\n\n\n Fokusirano u\u010denje ili fokusirani na\u010din razmi\u0161ljanja je onaj kod kojeg se namjerno i direktno koncentriramo (fokusiramo) na ne\u0161to \u0161to poku\u0161avamo nau\u010diti ili shvatiti.<\/p>\n\n\n\n Difuzno u\u010denje nam dopu\u0161ta jedan \u0161iri, opu\u0161teniji i kreativniji na\u010din razmi\u0161ljanja. Kod difuznog u\u010denja, problemu pristupamo iz vi\u0161e razli\u010ditih perspektiva. Difuzno u\u010denje je najkorisnije kada trebamo smisliti neku novu ideju, odnosno novi pristup problemu.<\/p>\n\n\n\n Kada u\u010dimo ne\u0161to novo, posebno ako se radi o te\u0161kom gradivu, nu\u017eno je da se s lako\u0107om mo\u017eemo prebacivati iz jednog u drugi na\u010din u\u010denja. Tako \u0107emo kvalitetno \u201cupiti\u201d novo znanje.<\/p>\n\n\n\n U\u010denje je poput fizi\u010dke aktivnosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n Vje\u017ebanje (kao fizi\u010dka aktivnost) i u\u010denje (kao mentalna aktivnost) imaju mnogo toga zajedni\u010dkog i povezani su na vi\u0161e na\u010dina.<\/p>\n\n\n\n Ovdje \u017eelimo naglasiti sljede\u0107e: kao \u0161to ne\u0107emo ni\u0161ta korisno posti\u0107i ako vje\u017ebamo rijetko i naglo (naprotiv, to mo\u017ee samo biti \u0161tetno), tako nema ni neke velike koristi od intenzivnog u\u010denja \u201cu zadnji \u010das\u201d. Dakle, treba u\u010diti umjereno, ali redovno. Kada razvijemo naviku u\u010denja, onda \u0107e nam biti sve lak\u0161e usvajati nova znanja.<\/p>\n\n\n\n Mozak je fascinantan i nedovoljno istra\u017een<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mozak \u010desto uspore\u0111uju s kompjuterom. Bez dileme, sli\u010dnosti postoje. Na kraju krajeva, upravo je mozak osmislio i napravio kompjuter.<\/p>\n\n\n\n Neke zadatke moderni kompjuteri mogu obavljati mnogo br\u017ee i preciznije nego mi. Me\u0111utim, kompjuteri, koliko god mo\u0107ni bili, ne mogu se ni uspore\u0111ivati sa kompleksno\u0161\u0107u i mogu\u0107nostima na\u0161eg mozga. U tom smislu, svaka umjetna inteligencija je itekako \u2013 ograni\u010dena.<\/p>\n\n\n\n Mozak je \u201cnajskuplji\u201d organ koji imamo. U odnosu na svoju masu, tro\u0161i deset puta vi\u0161e energije nego ostatak tijela. Samo ta \u010dinjenica govori koliko je bitan. Ipak, unato\u010d sofisticiranoj tehnologiji i brojnim ispitivanjima, mozak i danas predstavlja veliku nepoznanicu.<\/p>\n\n\n\n Mozak i u\u010denje: zanimljivosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n Neke zanimljivosti vezane za rad mozga:<\/p>\n\n\n\n Kako u\u010diti bez odga\u0111anja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Odga\u0111anje ili prokrastinacija je jedan od naj\u010de\u0161\u0107ih i najve\u0107ih neprijatelja u\u010denja. Nau\u010diti kako pobijediti ovu lo\u0161u naviku je osnova za svaki napredak, pa tako i za u\u010denje.<\/p>\n\n\n\n Kada razmi\u0161ljamo o ne\u010demu \u0161to nam je mrsko uraditi, aktiviraju se podru\u010dja u mozgu koja su zadu\u017eena za bol. Mozak se prirodno poku\u0161ava rije\u0161iti ove neugodne stimulacije, pa na\u0161u pa\u017enju preusmjerava na neke lak\u0161e, pozitivnije misli i radnje.<\/p>\n\n\n\n Bilo da je u pitanju kre\u010denje stana, spremanje ispita ili ne\u0161to tre\u0107e, kada trebamo obaviti ne\u0161to \u0161to nam je bitno, ali ne i ugodno, onda odjednom na\u0111emo stotinu drugih stvari za raditi, samo da ne moramo napraviti ono \u0161to zaista trebamo.<\/p>\n\n\n\n Kada mozak preusmjeri na\u0161u pa\u017enju s ne\u010deg neugodnog na ono ugodno (npr. s u\u010denja na gledanje serije), mi osje\u0107amo olak\u0161anje i zadovoljstvo.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, ova vrsta sre\u0107e ili zadovoljstva je vrlo kratkotrajna, a zbog toga \u0161to smo svjesni da se radi samo o izbjegavanju pravih obaveza, ona po pravilu vodi do dugoro\u010dnog nezadovoljstva i tjeskobe.<\/p>\n\n\n\n U\u010diti pomo\u0107u Pomodoro tehnike<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kako bismo se natjerali na u\u010denje (ili na bilo koju drugu korisnu aktivnost), odnosno, da bismo izbjegli prokrastinaciju, klju\u010d je u malim koracima. U tome nam mo\u017ee pomo\u0107i poznata Pomodoro tehnika.<\/p>\n\n\n\n Pomodoro je vrlo jednostavna tehnika. Odredite vremenski rok od 25 minuta u kojem \u0107ete u\u010diti \u2013 samo u\u010diti, bez drugih smetnji. Slobodno mo\u017eete \u201cnaviti\u201d alarm.<\/p>\n\n\n\n Nakon tih 25 minuta, va\u017eno je da napravite kratku pauzu od nekoliko minuta te se na taj na\u010din nagradite. Mo\u017eete se razgibati, pro\u0161etati, ne\u0161to pregristi\u2026 Dakle, 25 minuta budite posve\u0107eni onome \u0161to trebate u\u010diti, pa kratka pauza, zatim opet u\u010denje. Ovaj proces mo\u017eete ponavljati koliko god \u017eelite. Rezultati bi vas mogli zadiviti.<\/p>\n\n\n\n Pomodoro tehniku je krajem osamdesetih razvio Francesco Cirillo, stru\u010dnjak za produktivnost i software dizajner. Ova tehnika je dobila ime po kuhinjskom tajmeru u obliku paradajza (pomodoro na talijanskom jeziku zna\u010di \u201cparadajz\u201d), kojeg je Cirillo koristio razvijaju\u0107i ovu metodu. Pomodoro tehnika je jedna od najpopularnijih kada su u pitanju produktivnost i upravljanje vremenom.<\/p>\n\n\n\n \u201cPonavljanje je majka znanja.\u201d<\/strong><\/p>\n\n\n\n Da nemamo sposobnost pam\u0107enja, ne bismo bili u stanju ni u\u010diti. Pam\u0107enje ili memoriju obi\u010dno dijelimo na kratkoro\u010dnu i dugoro\u010dnu. Kratkoro\u010dna memorija se naziva i radna. Izuzetno je va\u017ena upravo jer nam omogu\u0107ava da budemo funkcionalni. Bez nje, osoba ne bi mogla razumjeti ni govor \u2013 do kraja re\u010denice bi ve\u0107 zaboravila njen po\u010detak.<\/p>\n\n\n\n Smatra se da se informacije u dugoro\u010dnoj memoriji zadr\u017eavaju do kraja \u017eivota. Dok je kratkoro\u010dna memorija prili\u010dno ograni\u010dena, dugoro\u010dna ima neograni\u010den kapacitet. Prebacivanje informacija iz kratkoro\u010dne u dugoro\u010dnu memoriju (i obratno), su\u0161tina je svakog u\u010denja. Kako bismo to uspje\u0161no radili, nu\u017eno je ponavljati gradivo.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, treba naglasiti da je ovdje rije\u010d o ponavljanju, ali u vremenskim razmacima. Na primjer, ako \u017eelimo zapamtiti neki broj telefona, mo\u017eemo taj broj vi\u0161e puta ponoviti, \u0161to ne zna\u010di da \u0107emo ga se sutra mo\u0107i sjetiti.<\/p>\n\n\n\n Ali, ako ga danas ponovimo nekoliko puta, pa opet sutra i prekosutra, dakle u vremenskim razmacima, onda je puno ve\u0107a \u0161ansa da \u0107emo taj broj zapamtiti dugoro\u010dno. Tako da se mo\u017ee re\u0107i: ponavljanje \u2013 s razmacima \u2013 je majka znanja.<\/p>\n\n\n\n U\u010diti u \u201cblokovima\u201d<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prirodno imamo sklonost da grupiramo ideje i sje\u0107anja u blokove ili komade, zbog \u010dega nam se \u010dini da je radna memorija mnogo ve\u0107a nego \u0161to zaista jeste. U kontekstu u\u010denja, \u201cblok\u201d (engl. chunk) je grupa informacija koje su me\u0111usobno povezane preko zna\u010denja ili upotrebe.<\/p>\n\n\n\n Svaki blok se bazira na mre\u017ei neurona (mo\u017edanih stanica\/\u0107elija). Unutar svake mre\u017ee, neuroni su nau\u010dili me\u0111usobno komunicirati, \u0161to nam omogu\u0107ava da mislimo ili izvr\u0161avamo odre\u0111enu radnju glatko i efikasno.<\/p>\n\n\n\n Ove blokove informacija mo\u017eemo zamisliti kao cigle od kojih gradimo ku\u0107u, gdje je ku\u0107a znanje iz odre\u0111ene oblasti. Radilo se o u\u010denju stranog jezika, kori\u0161tenju nove ma\u0161ine za ve\u0161 ili o sviranju instrumenta, mi sla\u017eemo ciglu na ciglu, sve dok se ne formira ku\u0107a. \u0160to je kvalitetniji temelj i \u0161to su \u010dvr\u0161\u0107i zidovi, ku\u0107a \u0107e biti bolja. Tako\u0111er, \u0161to vi\u0161e zidamo, postajat \u0107emo sve bolji zidari, pa \u0107e se br\u017ee i lak\u0161e izgraditi svaka nova cigla, kao i svaka nova ku\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Da bi blokovi bili kvalitetni, potrebno je redovno u\u010diti, vje\u017ebati, ponavljati, ali i razumijevati gradivo. Naime, kada ne\u0161to u\u010dimo bez razumijevanja, ako samo memoriramo informacije bez odgovaraju\u0107eg konteksta, onda se te informacije ne\u0107e mo\u0107i dobro povezati s ostalim blokovima \u2013 ostat \u0107e izolirane, pa tako i lak\u0161e zaboravljene. Dakle, razumijevanje je poput vezivnog materijala izme\u0111u blokova.<\/p>\n\n\n\n Kako u\u010diti: dva osnovna pristupa<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kada poku\u0161avamo nau\u010diti novo gradivo, postoje dva osnovna pristupa, a oba su neizostavna u tom procesu: \u201cbottom-up\u201d i \u201ctop-down\u201d u\u010denje.<\/p>\n\n\n\n \u201cBottom-up\u201d (odozdo prema gore) podrazumijeva u\u010denje konkretnog gradiva kroz vje\u017ebu i ponavljanje, odnosno formiranje blokova.<\/p>\n\n\n\n \u201cTop-down\u201d u\u010denje (odozgo prema dole) podrazumijeva sagledavanje \u0161ire slike. To nam omogu\u0107ava da ono \u0161to u\u010dimo smjestimo u odre\u0111en kontekst, da povezujemo informacije i da znamo u kojoj situaciji upotrebiti koje znanje.<\/p>\n\n\n\n Kako bismo mogli u\u010diti uspje\u0161no, potrebno je kombinirati ova dva pristupa.<\/p>\n\n\n\n \u010ceste zamke kod u\u010denja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Vrlo \u010desta zamka kod u\u010denja je \u201ciluzija kompetentnosti\u201d. Mislimo da smo ne\u0161to dovoljno dobro nau\u010dili, a zapravo nismo. S obzirom na to da je ponavljanje klju\u010dni element u\u010denja, u tom smislu bismo mogli govoriti o aktivnom i pasivnom ponavljanju.<\/p>\n\n\n\n Na primjer, kada pogledamo ili pro\u010ditamo gradivo koje trebamo nau\u010diti, puno je produktivnije ponavljati tehnikom prisje\u0107anja (to bi bilo aktivno ponavljanje), nego ponovnog \u010ditanja, koje ne mora, ali mo\u017ee biti pasivno.<\/p>\n\n\n\n Naravno, to ne zna\u010di da je lo\u0161e ponavljati \u010ditanjem ili ponovnim gledanjem \u2013 posebno ako se to radi u vremenskim razmacima \u2013 ali znamo da na\u0161 um lako odluta, pa ponekad mo\u017eemo samo ste\u0107i dojam da u\u010dimo, iako ne u\u010dimo.<\/p>\n\n\n\n S druge strane, kada pre\u0111emo odre\u0111eni dio gradiva, pa se onda poku\u0161amo prisjetiti onoga \u0161to smo vidjeli ili pro\u010ditali, novi blokovi informacija \u0107e se br\u017ee stvoriti i bit \u0107e \u010dvr\u0161\u0107i. \u0160to se ti\u010de aktivnog ponavljanja, nije lo\u0161e ni sebi ili drugoj osobi poku\u0161ati naglas objasniti ono \u0161to poku\u0161avamo nau\u010diti.<\/p>\n\n\n\n Ponekad do iluzije kompetentnosti mo\u017ee do\u0107i i ako previ\u0161e podcrtavamo\/ozna\u010davamo gradivo: to podcrtavanje nas mo\u017ee zavarati da smo ne\u0161to savladali, samo zato \u0161to smo ga ozna\u010dili. Kako god, pravljenje bilje\u0161ki i povremeno isticanje odre\u0111enih ideja, pojmova i sli\u010dno, mo\u017ee biti veoma korisno.<\/p>\n\n\n\n Sve u svemu, kada u\u010dimo i ponavljamo, trebamo biti aktivni, stalno se preispitivati, odnosno provjeravati jesmo li zaista usvojili to novo znanje ili nam se to samo \u010dini.<\/p>\n\n\n\n U\u010diti \u201cna preskokice\u201d<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ova tehnika u\u010denja se na engleskom jeziku zove \u201cinterleaving\u201d, a zna\u010di prepletanje, umetanje, preklapanje. Mo\u017ee se re\u0107i da se radi o \u201cpro\u0161aranom\u201d u\u010denju ili u\u010denju \u201cna preskokice\u201d.<\/p>\n\n\n\n Takvo u\u010denje se sastoji u naizmjeni\u010dnom preskakanju dijelova gradiva i u vra\u0107anju na te dijelove. To se mo\u017ee \u010diniti kao neproduktivno, ali zapravo tako mo\u017eemo bolje usvojiti nove informacije. Nije bitno samo u\u010diti osnovne blokove, nego i nau\u010diti koje blokove i kada izabrati u odre\u0111enoj situaciji.<\/p>\n\n\n\n U\u010diti \u201cna preskokice\u201d zna\u010di razvijati vlastitu kreativnost unutar odre\u0111ene discipline, kao i izme\u0111u vi\u0161e disciplina. Na taj na\u010din mo\u017eemo stvarati nove zanimljive veze me\u0111u blokovima koji pripadaju razli\u010ditim podru\u010djima.<\/p>\n\n\n\n Memorija: kako bolje pamtiti<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u010cinjenica je da \u0107emo rado u\u010diti i lako pamtiti ne\u0161to \u0161to nas zanima, za razliku od onog \u0161to nam nije blisko ili interesantno. U na\u0161oj motiviranosti veliku ulogu igraju neurotransmiteri poput acetilkolina, dopamina i seratonina.<\/p>\n\n\n\n Dakle, kada nam je ne\u0161to zanimljivo ili nezanimljivo, to nije tek stvar ukusa, nego je i fiziolo\u0161ki uvjetovano. Me\u0111utim, postoje razni \u201ctrikovi\u201d pomo\u0107u kojih mo\u017eemo pobolj\u0161ati svoju memoriju, pa tako i lak\u0161e pamtiti ono \u0161to nam i nije toliko interesantno.<\/p>\n\n\n\n Pam\u0107enje i kreativnost<\/strong><\/p>\n\n\n\n Vi\u0161e sli\u010dnih informacija mo\u017eemo formirati u grupe, a brojeve mo\u017eemo povezati sa ve\u0107 poznatim datumima. Bilo da trebamo zapamtiti brojeve ili pojmove, nove informacije \u0107emo uvijek lak\u0161e u\u010diti ako budemo kreativni u tom procesu.<\/p>\n\n\n\n Suhoparne pojmove i ostale podatke mo\u017eemo \u201co\u017eivjeti\u201d u mislima, stvoriti neke odnose me\u0111u njima kroz izmi\u0161ljene radnje i sli\u010dno. Prilikom pam\u0107enja se slobodno mo\u017eemo razigrati, a kori\u0161tenje humora i drugih emotivnih elemenata \u010desto je dobra ideja.<\/p>\n\n\n\n Metoda rimske sobe<\/strong><\/p>\n\n\n\n Metoda rimske sobe je jedna od najpopularnijih mnemotehnika (tehnika pam\u0107enja). Posebno je korisna kod memoriranja nepovezanih informacija, poput popisa za kupovinu.<\/p>\n\n\n\n Ova tehnika se sastoji u sljede\u0107em: zamislimo stan, ku\u0107u ili prostoriju (mo\u017ee biti nama poznata prostorija), u koju, jednu po jednu, stavljamo stvari koje trebamo zapamtiti. Zami\u0161ljene slike tih stvari trebaju biti \u0161to upe\u010datljivije.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to je re\u010deno, te stvari mo\u017eemo o\u017eivjeti, pove\u0107ati, smanjiti \u2013 ukratko, mo\u017eemo s njima uraditi \u0161ta god ho\u0107emo, samo da budu lako pamtljive. Va\u017eno je i mjesto na koje ih odla\u017eemo hodaju\u0107i kroz prostoriju, po\u0161to tako pamtimo i redoslijed.<\/p>\n\n\n\n U\u010diti, ali prvo planirati<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ako \u017eelimo u\u010diti efikasno, planiranje i pra\u0107enje tog procesa je vrlo va\u017ean segment. Zbog toga je najbolje voditi neku vrstu dnevnika, gdje \u0107emo zapisivati ono \u0161to planiramo nau\u010diti u narednih 7 dana. Tu tako\u0111er mo\u017eemo pribilje\u017eiti razne ideje za koje smatramo da nam mogu pobolj\u0161ati u\u010denje, npr. koje tehnike djeluju a koje ne, i sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n Osim planiranja nekoliko dana unaprijed, dobro je i zapisati listu ciljeva za u\u010denje na dnevnoj bazi. To je najbolje u\u010diniti unaprijed, odnosno no\u0107 prije. Ciljevi trebaju biti konkretni i realni. Planiranje i zapisivanje tih ciljeva \u0107e nam uvelike olak\u0161ati u\u010denje. Uvijek je va\u017eno ura\u010dunati i pauze te vrijeme za neke druge aktivnosti. To \u0107e nam tako\u0111er pomo\u0107i u samom procesu u\u010denja.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de planiranja na dnevnoj bazi, preporu\u010duje se da prvo obavimo ono najte\u017ee, a zatim ono \u0161to nam je lak\u0161e i zanimljivije. Jo\u0161 bolje, ono \u0161to nam je mrsko ili te\u0161ko u\u010diti, trebamo ostaviti za dio dana kada imamo najvi\u0161e energije. Ali, potrebno je paziti da se to ne pretvori u odlaganje i izbjegavanje tih \u201cte\u017eih\u201d obaveza.<\/p>\n\n\n\n U\u010denje i stres<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda neki od nas izbjegavaju u\u010denje jer ga ina\u010de povezuju sa stresnim situacijama. Bilo da trebamo u\u010diti zbog \u0161kole, fakulteta ili posla, uvijek je uklju\u010den neki vremenski rok te neka vrsta ocjenjivanja i provjere znanja.<\/p>\n\n\n\n Zdrava briga je sasvim normalna prije i tokom izlaganja ili ispitivanja. Ona nam mo\u017ee pomo\u0107i kada se radi o motivaciji i zadr\u017eavanju fokusa. Ali, od nezdrave brige nemamo nikakve koristi i ona je op\u0107enito \u0161tetna. \u010cak i ako smo zaista dobro nau\u010dili gradivo, zbog te pretjerane brige mo\u017eemo \u201cblokirati\u201d i podbaciti u demonstriranju vlastitog znanja.<\/p>\n\n\n\n Kada smo pod stresom, u na\u0161em tijelu se izlu\u010duju razli\u010dite tvari. Kada je u pitanju veliki stres, te tvari dovode do slabljenja na\u0161ih kognitivnih sposobnosti. Organizam taj stres do\u017eivljava kao \u017eivotnu ugro\u017eenost, pa se nalazimo u borba-bijeg-smrzavanje stanju, gdje intelektualne sposobnosti nisu nu\u017ene i jedino mogu predstavljati optere\u0107enje.<\/p>\n\n\n\n Ukratko, uz malo stresa \u0107emo bolje u\u010diti, dok previ\u0161e stresa mo\u017ee znatno oslabiti proces u\u010denja. To posebno vrijedi u situacijama poput testova, usmenog odgovaranja, prezentacija i sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n Polaganje ispita, panika i tehnike opu\u0161tanja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ako vas prilikom ispita uhvati panika, na nekoliko trenutaka usmjerite pa\u017enju na disanje. Opustite trbuh i na njega polo\u017eite dlanove. Di\u0161ite pomo\u0107u dijafragme, \u201ciz stomaka\u201d, polako i duboko. Primijetite kako se dlanovi di\u017eu i spu\u0161taju dok di\u0161ete. Ta kratka vje\u017eba \u0107e vas brzo relaksirati. Isto mo\u017eete uraditi i prije samog ispita ili usmenog odgovaranja\/prezentacije.<\/p>\n\n\n\n Osim toga, povremeno probajte svjesno opu\u0161tati jezik. Mo\u017eda zvu\u010di \u010dudno, ali se napetost nakupi u podru\u010dju usta, pa ta tehnika mo\u017ee pomo\u0107i. A kao \u0161to je potrebno u\u010diti i vje\u017ebati novo gradivo, tako je dobro redovno prakticirati vje\u017ebe opu\u0161tanja, kao \u0161to su meditacija, svjesna prisutnost te druge tehnike relaksacije.<\/p>\n\n\n\n Kako u\u010diti: savjeti i \u010dinjenice<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u010cak i ako nismo studenti ili \u0111aci, u dana\u0161nje vrijeme stalno moramo u\u010diti ne\u0161to novo. To je \u010dinjenica. Zato je izuzetno bitno da nau\u010dimo kako u\u010diti. U tome nam mogu pomo\u0107i savjeti stru\u010dnjaka.<\/p>\n\n\n\n Na primjer:<\/p>\n\n\n\n U\u010diti aktivno<\/strong><\/p>\n\n\n\n Najbolje \u0107emo u\u010diti ako u\u010dimo aktivno. U\u010diti aktivno zna\u010di u\u010diti kroz praksu i stalno preispitivanje. Ono \u0161to poku\u0161avamo nau\u010diti trebamo samostalno primjenjivati.<\/p>\n\n\n\n To \u0161to razumijemo kako je neki problem rije\u0161en, ne zna\u010di da smo zaista ne\u0161to nau\u010dili i da \u0107emo se kasnije mo\u0107i toga prisjetiti. Umjesto da samo budemo pasivni promatra\u010di, uvijek trebamo u\u010diti aktivno. \u0160to smo aktivniji prilikom u\u010denja, veze izme\u0111u blokova informacija u mozgu \u0107e biti \u010dvr\u0161\u0107e i kvalitetnije.<\/p>\n\n\n\n U\u010denje \u201cosmozom\u201d<\/strong><\/p>\n\n\n\n Osim iz uobi\u010dajenih izvora (poput knjige ili videa), trebamo u\u010diti i od osoba koje znaju vi\u0161e od nas. Isto tako, ako boravimo u kreativnom okru\u017eenju i dru\u017eimo se s kreativnim ljudima, velika je mogu\u0107nost da \u0107e se ta energija prenijeti i na nas, pa \u0107emo i sami postati produktivniji i kreativniji.<\/p>\n\n\n\n Razmjena ideja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Na\u0161e znanje \u0107e biti bolje i temeljitije ako ga izla\u017eemo drugim ljudima. Razmjena ideja i mi\u0161ljenja izme\u0111u ljudi je \u010desto ponajbolja opcija za formiranje i korekciju znanja.<\/p>\n\n\n\n Ustrajnost je va\u017enija od talenta<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kada je u pitanju uspjeh, pa tako i uspjeh u u\u010denju, posve\u0107enost i upornost su mnogo va\u017eniji od inteligencije ili talenta.<\/p>\n\n\n\n Fizi\u010dka aktivnost<\/strong><\/p>\n\n\n\n Fizi\u010dka aktivnost doprinosi stvaranju novih neurona i op\u0107enito pobolj\u0161ava u\u010denje. Osim \u0161to je zdravo, vje\u017ebanje nam mo\u017ee slu\u017eiti kao jedan od oblika difuznog u\u010denja: bave\u0107i se nekom fizi\u010dkom aktivno\u0161\u0107u, mozgu dopu\u0161tamo da obra\u0111uje nove informacije te da eventualno smisli neke nove ideje i pristupe.<\/p>\n\n\n\n Pravilna prehrana<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ne treba zaboraviti ni na pravilnu prehranu. Dok \u0107e nam umjereni, raznovrsni i zdravi obroci dati energiju, nezdrava hrana (poput rafiniranih ugljikohidrata) \u0107e nas \u010desto samo uspavati i u\u010diniti nas tromima. Tako\u0111er je bitno piti dovoljne koli\u010dine vode.<\/p>\n\n\n\n Blokada na ispitu ili prezentaciji<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ako pola\u017eete neki ispit, nemojte se suvi\u0161e zadr\u017eavati na pitanju na koje ne znate odgovor. Pre\u0111ite na idu\u0107e pitanje, a zahvaljuju\u0107i difuznom na\u010dinu rada na\u0161eg mozga, mogu\u0107e je da \u0107ete se nakon nekog vremena sjetiti odgovora.<\/p>\n\n\n\n Mozak se obnavlja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mozak se stalno obnavlja. \u010cak i kada ostarimo, stvaraju se novi neuroni. Interakcija s drugima, kao i sloboda kretanja te istra\u017eivanja, stimuliraju nastanak i ja\u010danje novih veza me\u0111u neuronima. Zato trebamo sudjelovati u aktivnostima koje od nas tra\u017ee aktivan anga\u017eman i dru\u017eiti se s ljudima koji nas poti\u010du na rast i napredovanje.<\/p>\n\n\n\n Stres je \u0161tetan<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kada smo pod ve\u0107im stresom, na\u0161 mozak ne mo\u017ee raditi u punom kapacitetu. Stanje ljutnje i straha zna\u010dajno naru\u0161ava na\u0161u mogu\u0107nost u\u010denja.<\/p>\n\n\n\n U\u010diti s razumijevanjem<\/strong><\/p>\n\n\n\n Trebamo u\u010diti s razumijevanjem: kada razumijemo ono \u0161to u\u010dimo, onda se dobar dio tog procesa odvija automatski, bez da se moramo zamarati svakim detaljem.<\/p>\n\n\n\n Nau\u010diti kako u\u010diti: zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dakle, u\u010denje mo\u017ee i treba biti aktivnost kojoj se rado vra\u0107amo. Va\u017eno je u\u010diti redovno, aktivno, kreativno i s razumijevanjem. Osim razumijevanja, ponavljanje nau\u010denog je od klju\u010dne va\u017enosti, posebno kroz du\u017ei vremenski period.<\/p>\n\n\n\n Pravljenje pauza, dobar san, zdrava prehrana i redovna fizi\u010dka aktivnost su tako\u0111er vrlo bitni za uspje\u0161no u\u010denje. Tako\u0111er, bolje \u0107emo u\u010diti ako smo okru\u017eeni ljudima s kojima mo\u017eemo razmjenjivati ideje na konstruktivan na\u010din.<\/p>\n\n\n\n Va\u017eno je i da smo opu\u0161teni: malo stresa nam mo\u017ee pomo\u0107i kod u\u010denja, ali previ\u0161e stresa lo\u0161e djeluje na mozak. U kontroli stresa poma\u017eu tehnike opu\u0161tanja.<\/p>\n\n\n\n