Josip Milanovi\u0107- PisoJ, zaljubljenik je u slova, rije\u010di, re\u010denice, \u010distu i iskrenu emociju, ljude i obi\u010daje. Po struci magistar zdravlja i ekologije, koji vi\u0161e od sedam godina radi kao projekt koordinator i glasnogovornik Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. Vi\u0161e od 25 godina profesionalno se bavi plesom, vi\u0161estruki je dr\u017eavni prvak u salsi, dobitnik brojnih plesnih priznanja, u\u010desnik mjuzikla \u201ePrljavi ples\u201c koji se izvodio u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\n
Josip Milanovi\u0107 uspje\u0161no vodi i svoju blogersku stranicu na facebook-u i instagramu pod imenom PisoJ koju prate desetine hiljada ljudi, gdje svakodnevno objavljuje vrlo iskrene, \u017eivotne, emotivne pri\u010de o ljubavi, \u017eivotu, smrti, dolascima i odlascima, uspomenama i prilikama. 2015. godine vodio je sve\u010dani program na stadionu Ko\u0161evo povodom dolaska pape Franje u Sarajevu, kao i prvi istorijski susret Pape s mladima iz BiH i regije.<\/p>\n\n\n\n
Radi i kao freelancer voditelj, a za sebe voli re\u0107i kako je ponosni ujak Marije i Klare, dvije vje\u010dite \u017eivotne inspiracije i razloga zbog \u010dega se svakodnevno trudi biti bolji \u010dovjek.<\/p>\n\n\n\n
Hajde da budemo iskreni jedno prema drugome i da ka\u017eemo da nam nije svejedno? Hajde da se dogovorimo da \u0107emo ve\u010deras napokon prihvatiti da je dobro to \u0161to nismo dobro. Ho\u0107e li ostati ili se na kratko pojaviti i iz \u017eivota nam nestati? Ako ostane gdje \u0107e prespavati? Ima li se \u010dime pokriti i ho\u0107emo li mu svoje o\u017eiljke na du\u0161i otkriti? Ho\u0107emo li ostati? Hajde da ve\u010deras budemo iskreni jedno prema drugome i da ka\u017eemo da nije lako, ali da \u0107emo poku\u0161ati. Hajde da ve\u010deras obe\u0107amo sebi da nikada ne\u0107emo izgubiti onaj osje\u0107aj u kojem se odrastao ja ponosi onim djetetom koje jo\u0161 uvijek \u017eivi u meni. Pa i kad padne i podere koljena, ustane, otrese sa sebe onaj strah, brigu i krene tr\u010dati kao da se ni\u0161ta nije dogodilo. Hajde da ne iznevjerimo ono dijete u sebi koje istra\u017euje svijet i ljude, pa im zovni na interfon, kuca na vrata, nasmijava im tu\u017ena lica.<\/em><\/p>\n\n\n\n Hajde da budemo dobri prema onome djetetu u sebi koje voli svakoga koga sretne, pa se razo\u010dara u ljude, ali nau\u010di i prepozna one kojima mo\u017ee dati srce, bicikl da naprave krug ili pola jedvakupljene \u010dokoladice.<\/em><\/p>\n\n\n\n Hajde da ve\u010deras budemo dobri prema sebi. Hajde da ve\u010deras zaokru\u017eimo markerom imena svih onih koje \u0107emo slomiti zagrljajima kad sve ovo pro\u0111e, mjesta na kojima \u0107emo pogledati u Nebo, udahnuti \u010dist zrak i zahvaliti se \u0161to smo ostali da bismo jednoga dana imali negdje i nekome oti\u0107i.<\/em><\/p>\n\n\n\n Hajde da ve\u010deras zagrlimo sebe. \u201eZa mene je poezija prostor u kojem mogu u potpunosti biti ono \u0161to jesam: sretan, tu\u017ean, ranjen, izgubljen, ponosan, voljen, ostavljen. Zapravo, za mene je poezija izlaz u neki novi, druga\u010diji svijet u kojem mogu sresti sebi sli\u010dne ljude i s njima dijeliti sve ono \u0161to osje\u0107am u sebi, a od \u010dega naj\u010de\u0161\u0107e bje\u017eim.\u201c<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n U svijetu u kojem \u017eive prin\u010devi i princeze \u0161to im glave pozla\u0107ene krune \u017euljaju, mene zanima\u0161 ti, obi\u010dni \u010dovje\u010de? \u0160to si srce \u017eulja?<\/em><\/p>\n\n\n\n Zapravo, za po\u010detak zanima me kako si? Znam da tra\u017eim previ\u0161e, ali ne mogu si pomo\u0107i. Mo\u017ee\u0161 ga izgovoriti glasno, vrisnuti ga ako treba, \u0161apnuti sebi ili ga napisati. \u0160to se mene ti\u010de mo\u017ee\u0161 se prvo smijati, plakati, plesati, pjevati pa tek onda odgovoriti, \u0161to god \u017eeli\u0161. \u010cak ne mora\u0161 sve to ve\u010deras, mo\u017ee\u0161 sutra, u nedjelju, sljede\u0107i mjesec, kad god.<\/em><\/p>\n\n\n\n Samo budi iskren(a) prema sebi. Oni momenti kad zna\u0161 da mo\u017ee\u0161 zagrliti one zbog kojih ti \u017eivot ima smisla, ma koliko god te\u017eak bio. Je li i tebi fale oni \u0161to su nedavno odlu\u010dili svoju sre\u0107u i komad sigurnog neba prona\u0107i negdje izvan granica ti dr\u017eave u kojoj ti fali sve, a sam(a) sebi najvi\u0161e? Mo\u017ee\u0161 mi, ako \u017eeli\u0161, naravno, re\u0107i i kako spava\u0161? O \u010demu sanja\u0161 i \u0161to te \u010duva u ovome ludome vremenu da ne padne\u0161? Za koga ili \u0161to se \u010duva\u0161? Reci mi i koliko ti nedostaju oni za koje smo mislili da \u0107e se vratiti kada su oti\u0161li, a njih nema i nema. Ostalo samo obe\u0107anje da \u0107emo se vidjeti i izgrliti uskoro. Ostala samo \u017eelja da odmorimo ruke na njihovim umornim le\u0111ima i da im prije nego mahnemo na uho \u0161apnemo da \u0107e biti sve ok.<\/em><\/p>\n\n\n\n A, sve to zna\u010di da \u0107emo i mi biti ok, zar ne? Tko nam garantira jo\u0161 jedno dobro jutro kad ve\u010deras jedni drugima ka\u017eemo laku no\u0107? Jo\u0161 jednu priliku da ako ve\u0107 ne mo\u017eemo zagrliti jedni druge mo\u017eemo im naglas, iz petnih \u017eila re\u0107i da ih volimo? Ho\u0107emo li imati kome sutra mahnuti? Nekoga s kime \u0107emo umirati od smijeha, nekoga koga \u0107emo iznenaditi ispred vrata tisu\u0107ama kilometara udaljeni od svoje adrese?<\/em><\/p>\n\n\n\n Razumijem te ako nisi dobro. Jedino \u0161to od tebe \u017eelim je da i ti razumije\u0161 da ima negdje, netko tko stvarno brine o tome kako ti je du\u0161a, koliko su ti umorna le\u0111a i kako si zapravo ti? Bude\u0161 i ostane\u0161. Hajde da se dogovorimo, ti i ja, da te ove zime napokon uselim pod rebra. Hajde da se dogovorimo, ti i ja, da te ove godine \u010duvam ja\u010de nego ikada. Hajde da se dogovorimo, ti i ja, da te ovoga \u017eivota sa\u010duvam do kraja nam \u017eivota. Hajde da se dogovorimo, ti i ja, da se volimo mrvicu vi\u0161e. Da \u0107emo svakog ljeta, na zidove nam vikendice koju du\u0161om zagradismo, oka\u010diti zajedni\u010dke slike s ljetovanja kada smo obu\u010deni u kupa\u010de kostime, jedno drugome pokazali golotinju du\u0161e, u jesen kremom namazane. Ma, koliko god sramota golu du\u0161u pokazati bila.<\/em><\/p>\n\n\n\n Da \u0107emo svake jeseni, ba\u0161 kao li\u0161\u0107e jedno drugome u zagrljaj pasti i tamo \u010dekati novu zimu.<\/em><\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eda \u0107e nam lak\u0161e biti ako ka\u017eemo da se bojimo i da smo umorni?<\/em><\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eda i da umjesto pri\u010de o onima koji su oti\u0161li, posvetimo se onima koji su ostali.
Ne bi bilo lo\u0161e mo\u017eda da ne razmi\u0161ljamo i o tome kada \u0107e sve ovo pro\u0107i, nego o tome tko \u0107e nam poslije svega ovoga do\u0107i?<\/em><\/p>\n\n\n\n
\u0160to \u0107e ponijeti sa sobom? Kofer svojih problema ili mapu markerom zaokru\u017eenih lokacija koje \u010dekaju na\u0161e prazne sr\u010dane komore da ih natrpamo sre\u0107om i uspomenama kao da su davno kupljeni a nikad pronosani koferi?<\/em><\/p>\n\n\n\n
\u0160to \u0107emo za doru\u010dak jesti i ho\u0107e li nam se du\u0161e sresti? Ho\u0107emo li se toliko voljeti da \u0107e nas zagrljaji mo\u017eda ponekad i boljeti? Ho\u0107emo li zauvijek jedno kraj drugoga ostati ili jedno drugome bolna uspomena postati?<\/em><\/p>\n\n\n\n
U ovome lo\u0161e osmi\u0161ljenom scenariju \u017eivota opstati? \u017divu glavu spasiti ili se jednostavno ugasiti?<\/em><\/p>\n\n\n\n
Pospremiti svoj \u017eivot, srediti sr\u010dane komore i kraj kreveta parkirati poluprazan kofer.<\/em><\/p>\n\n\n\n
Umjesto da se lomimo, hajde da se slomimo, jer jedino poslije toga se ponovno sastaviti mo\u017eemo.
Umjesto vje\u010ditog pospremanja, hajde da ve\u010deras spremimo sve ono \u0161to nije na mjestu i tamo ga (o)stavimo.<\/em><\/p>\n\n\n\n
Pozvonimo na interfon svoga srca i pokucamo du\u0161i svojoj.
Sebi darujemo sebe.
Jer, d\u017eaba nam parkirani kofer i bicikl za kru\u017eiti, ako nigdje nismo urezali svoje ime koje \u0107e nekada netko markerom zaokru\u017eiti.<\/em><\/p>\n\n\n\n
Ako ne zna\u0161 ili ne \u017eeli\u0161 znati odgovor, dopusti mi da ti pomognem.
Ustvari, ako \u017eeli\u0161, ne mora\u0161 mi uop\u0107e odgovoriti.
Va\u017eno je da ti zna\u0161.
Da ti \u010duje\u0161.<\/em><\/p>\n\n\n\n
Za koga se vi\u0161e brine\u0161? Za sebe ili za one najmilije \u0161to ih \u017eivotom \u010duva\u0161 i opet se boji\u0161 da ih ne\u0107e\u0161 i\/ili ne mo\u017ee\u0161 sa\u010duvati? Reci mi smije\u0161 li se uop\u0107e u posljednje vrijeme? Ono ba\u0161 da se zakocene\u0161, dr\u017ei\u0161 za stomak i na momente zapita\u0161 ima li smisla sve ono \u010demu se toliko smije\u0161? Reci mi iskreno nedostaje li i tebi onaj stari \u017eivot?<\/em><\/p>\n\n\n\n
A jesmo li, za\u0161to nismo i kada \u0107emo?<\/em><\/p>\n\n\n\n
Razumijem da te strah, da ti ovakav \u017eivot nema smisla i da ne \u017eeli\u0161 \u017eivjeti u jedva \u010dekanju nekoga ili ne\u010dega. Razumijem i tvoje brige, prihva\u0107am tvoja umorna ramena na kojima nosi\u0161 ovaj ludi \u017eivot, tvoje \u017euljeve na ko\u017ei, srcu, du\u0161i. Razumijem tvoje nedostajanje, tvoje gubitke.<\/em><\/p>\n\n\n\n
Da ima negdje netko kome je stalo da bude\u0161 dobro.<\/em><\/p>\n\n\n\n
Princ(eza) ne\u010dijeg \u017eivota postane\u0161.<\/em><\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
Da raspakiramo du\u0161u jedno drugome, zajedno, vade\u0107i iz nje sve ono najljep\u0161e \u0161to smo u susret jedno drugome ponijeli. Da obri\u0161emo pra\u0161inu jedno drugome od pogre\u0161nih koraka, umornih ramena i dugih nam trepavica umornih o\u010diju, \u0161to se odmaraju gledaju\u0107i jedno drugo.<\/em><\/p>\n\n\n\n
Da sagradimo du\u0161ama nam vikendicu da bude prevelika za jedno, a taman za dvoje, zamisli\u2026
Nekako, jednog dana ve\u0107 nas vidim umorne i kako jedno od drugog bje\u017eimo izme\u0111u stijenki nam du\u0161e, \u0161to ju vikendicom zovemo. Pa se tamo susre\u0107emo, sudaramo, jedno drugo od obraze, poljupcima udaramo.<\/em><\/p>\n\n\n\n
Da dobro jutro, stvarno bude dobro, jer znam da si tu.
Onda kad mi se ne ide na posao, kad me cijeli svijet nervira, kad me boli glava od mamurluka, kad umirem od gladi i kad znam da sva\u010diji odlazak svejedno i dalje zna\u010di tvoj ostanak.<\/em><\/p>\n\n\n\n
Da \u0107emo svake zime, jedno drugome grijati ruke, stopala, obraze i du\u0161u, ma koliko god re\u017eije bile.
Da \u0107emo svakog prolje\u0107a, jedno drugome mazati ruke, obraze i du\u0161u kremom i poljupcima, da ne ispucaju od vjetra.<\/em><\/p>\n\n\n\n