Suo\u010deni sa pandemijom korone pomalo zaboravljamo da postoje stru\u010dni ljudi koji nam mogu itekako pomo\u0107i u tome kako da se nosimo sa nu\u017enom izolacijom. Jedna od njih je svakako i Sonja Stan\u010di\u0107, asistent na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Banjaluci. S obzirom na to da se najve\u0107i grad Srpske na\u0161ao i na najve\u0107em udaru zaraze, ona isti\u010de da je u sklopu adekvatne i blagovremene reakcije na epidemiju, od posebne va\u017enosti upravo rad na sistemu javnog mnijenja.<\/p>\n\n\n\n
To je onima koj pamte biv\u0161i sistem Jugoslavije poznato. Zato su se na\u0161i stariji sugra\u0111ani br\u017ee disciplinovali i shvatili pravovremeno sva upustva. Za mla\u0111e generacije je, prije svega okupirane svojim egistencijalnim potrebama, zatim jednom vrstom odbrambenog mehanizma \u2013 ne\u0107e to na mene, i to je daleko od nas \u2013 uz nenau\u010denost rezultiralo daleko du\u017eim vremenom prilago\u0111avanja koji jo\u0161 traje. Svijest i svjesnost se decenijama gradi, u\u010di, vaspitava \u2013 ne dolazi preko no\u0107i jer proces u\u010denja ima svoje faze i one su uvijek iste i imaju svoju dinamiku bez obzira na vremenski pritisak. Na \u017ealost, ve\u0107ina gra\u0111ana jos nema sistemati\u010dno saznanje \u0161ta se to zapravo de\u0161ava, dobar dio ih naga\u0111a ili prenagla\u0161ava ili negira, ali ovo bi mogla da bude dobra lekcija da bi zapravo kao dru\u0161tvo trebali vi\u0161e raditi na obrazovanju i vaspitanju ne samo lekcija koje se obra\u0111uju u \u0161kolskom sistemu nego i stvaranju jedne mnogo \u0161ire i ve\u0107e slike kako bismo izgradili gra\u0111ane koji su spremni za\u0161tititi i sebe i druge u svakom momentu \u2013 ka\u017ee Stan\u010di\u0107eva.<\/p>\n\n\n\n
S obzirom na to da se disciplina te\u0161ko posti\u017ee, da li je strah u\u010dinio svoje jer je te\u0161ko povjerovati da su gra\u0111ani preko no\u0107i postali takvi?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Upravo kao \u0161to rekoh, ne mo\u017eete preko no\u0107i postati disciplinovan gra\u0111anin, to je dvosmjeran i dugotrajan proces. Nekako se ne bih slo\u017eila sa konstatacijom da su postali disciplinovani. Da, trude se da po\u0161tuju mjere, ali zna\u010dajan dio ima otpor i to se vidi svakodnevno, ljudi ne nose maske, rukavice, hodaju preblizu jedni drugima. Jo\u0161 uvijek mo\u017eete vidjeti grupe ljudi u dru\u017eenju bez navedenih mjera. Eto, ju\u010de, sretoh momka bez maske \u2013 ka\u017ee nije mu\u0161ki! A to je jedan od desetine primjera i razli\u010ditih tuma\u010denja. Disciplina se posti\u017ee jasnom informacijom, temeljnim obja\u0161njenjem stru\u010dnjaka koji poznaju materiju, vaspitanjem \u0161ta zna\u010di zdravlje, kako se odr\u017eava higijena, \u0161ta je solidarnost. To je ozbiljan proces koji kada savladamo kao gra\u0111ani i kao kolektiv zna\u0107emo prepoznati probleme i vrlo brzo i organizovano reagovati na njih, ne\u0107e nam biti potrebne represivne mjere.<\/p>\n\n\n\n Kako objasniti izjave ne ba\u0161 malog broja ljudi da izolaciju te\u017ee podnose nego ratne uslove?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mi smo dru\u0161tvena bi\u0107a, bi\u0107a kolektiviteta i to mnogo du\u017ee nego \u0161to smo bi\u0107a tehnologije. Mi smo bi\u0107a koja se kre\u0107u i kretanje nas defini\u0161e kao ljudska bi\u0107a jo\u0161 od vremena na kad smo se uzdigli na dvije noge. Kada ste pod stresom jedna od prvih mjera jeste da hodate. Kada se bojite ne\u010dega vi bje\u017eite, tr\u010dite. Odlazimo i dolazimo iz neke situacije, sve je u pokretu, a sada su nam upravo te dvije stvari koje nas defini\u0161u: socijalni kontakt i pokret zapravo najve\u0107im dijelom uskra\u0107eni \u2013 \u010detiri zida nas gu\u0161e \u2013 stvaraju pritisak, stres i naravno prva reakcija na to jeste da pobjegnete a nemate gdje, i frustracija raste! Drugo i ne manje bitno, uglavnom ste svedeni na mali prostor svog stambenog boravka i svoje uku\u0107ane, a da pri tom u tom malom prostoru uglavnom ni\u0161ta posebno ne mo\u017eete niti da radite. Onda ste u tom prostoru, koliko god to izbjegavali, suo\u010deni sa sobom, bavite se sobom, a to nije nimalo lako niti u normalnim okolnostima i kad to \u017eelite. Suo\u010davanje sa sobom, sa svim onim sto ste \u017eeljeli i a niste, i sa onim \u0161to jeste, a ne bi voljeli i kod sebe i kod svojih bli\u017enjih nije nimalo lako. Nama su tehnologija i kafana zapravo slu\u017eili da pobjegnemo od sebe samih, od svojih problema i njihovih rje\u0161avanja \u2013 me\u0111utim, sada mnogi otkrivaju i sebe i svoje porodice.<\/p>\n\n\n\n Da li je izolacija na svjetlo dana iznijela \u010dinjenicu da na\u0161 \u010dovjek ne umije da iskoristi prostor za \u010ditanje, slu\u0161anje ili gledanje onih sadr\u017eaja za koje nije imao vremena? Bi\u0107e da to i nije bilo ba\u0161 visoko na listi prioriteta ve\u0107ine?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ima ne\u0161to \u0161to se zove hijerarhija motiva ili hijerarhija potreba \u2013 prvo idemo za tim da zadovoljimo egzistencijalne potrebe, pa potrebe za ljubavlju i pripadanjem, a potrebe sa u\u010denjem, usavr\u0161avanjem i samoedukacijom slijede tek kad se sve druge osnovne, egzistencijalne, potrebe zadovolje. Ljudi su ozbiljno zabrinuti za svoju egzistenciju, mnogo ih radi na dnevnicu, poslodavci jedva izaze na kraj od prvog do prvog. Kada ste u takvoj potrebi ta briga preokupira i tro\u0161i sve va\u0161e resurse. Dalje, kada se godinama bavite esgzistencijom i nemate prostora da ula\u017eete u sebe u nadogradnju, vi polako gubite i osje\u0107aj da vam je to potrebno. Kultura u\u010denja, \u010ditanja, posje\u0107ivanja muzeja, pozori\u0161ta, koncerata se u\u010di i gradi, ali prije tog morate imati izgra\u0111en i odre\u0111en standard da biste uop\u0161te gra\u0111ane mogli u\u010diti da ula\u017eu vrijeme u unapre\u0111ivanje.<\/p>\n\n\n\n Neki podaci govore da je nasilje u porodici rapidno poraslo, u svjetlu one teorije da su vikendi zbog okupljanja porodice najrizi\u010dniji.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Da, neke statistike ka\u017eu da je posljedica izolacije vezane za pandemiju i porast porodi\u010dnog nasilja i to u izuzetno visokom procentu, i to je za sve profesionalce iz oblasti socijalne politike i socijalne za\u0161tite sasvim o\u010dekivano. Kao \u0161to se sistem sprema za o\u010duvanje fizi\u010dkog zdravlja u doba ove pandemije, tako je isto potrebno da se prireme i sistemske mjere za o\u010duvanje mentalnog i emocionalnog, ali i da se pripreme mehanizmi za spre\u010davanje nasilja prema djeci, nasilja u porodici, zloupotrebe djece i ranjivih kateogija. Svaka kriza otvara mnoge prostore za zloupotrebu i to prije svega onih koji su ranjivi i nemo\u0107ni.<\/p>\n\n\n\n Pored brige o osobama tre\u0107e \u017eivotne dobi \u010dini se da pomalo zaboravljamo djecu i mlade?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Djeca su dobila sasvim novi oblik u\u010dionica to je za njih stres, roditeljima je stres da sada dobijaju znatno ve\u0107u odgovornost, takore\u0107i drugih u\u010ditelja i nastavnika, sve to stvara tenziju u porodici koja je 24 sata u istom ili skoro istom prostoru. Dalje, djeca i mladi su ograni\u010deni kretanjem, a njima je kretanje mnogo vi\u0161e potrebno, uz to de\u0161avaju se stvari koji oni ne razumiju, ne mogu da obrade informacije. Zaista ne smijemo staviti po strani djecu i mlade samo mo\u017eda zato sto su fizi\u010dki otporniji ali emocionalno i psihi\u010dki su daleko krhkiji od ostatka populacije.<\/p>\n\n\n\n Kakvo je stanje sa djecom sa pote\u0161ko\u0107ama u razvoju i njihovim porodicama?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Svi oni imaju svoje specifi\u010dne potrebe, svako od ovih kategorija je vrlo senzibilna i trebamo obratiti pa\u017enju kako bi pro\u0161li sa \u0161to manje i fizi\u010dkih ali i emocionalnih i mentalnih o\u017eiljaka. Porodice djece sa pote\u0161ko\u0107ama mnogo trpe i nalaze se u veoma te\u0161kim okolnostima, prije svega veliki dio tih porodica su samohrani roditelji, jos ve\u0107i dio njih su u stanju egzistencijalne potrebe, a sa druge strane oni moraju sa djetetom\/odraslom osobom da budu 24 sata. Nemaju vi\u0161e mogu\u0107nost dnevnog centra ili neke druge usluge koja im je omogu\u0107avala da se bar malo odmore ili odrade neke druge obaveze. Neki od samohranih roditelja niti do prodavnice ne mogu da odu jer ne mogu da ostave dijete o kome brinu. Djeca\/osobe sa pote\u0161ko\u0107ama u zatvorenom prostoru bez stru\u010dne ili sa veoma ograni\u010denom stru\u010dnom podr\u0161kom \u2013 to sve uslo\u017enjava njihovo ionako slo\u017eeno stanje, sve su to situacije koje ne mogu da \u010dekaju.<\/p>\n\n\n\n Po\u0161tovanje mjera opreza poput poja\u010dane higijene ili obaveznog razmaka se ne \u010dini pretjeranim zahtjevom, ali kako objasniti stigmatizaciju onih koji se usude javno iskazati sumnju u pandemiju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Strah za fizi\u010dki \u017eivot, od nepoznatog, od ne\u010dega sa \u010dim se do sad nismo suo\u010davali uz lo\u0161u sposobnost za toleranciju druga\u010dijeg mi\u0161ljenja nas dovodi na vrlo klizav teren. Recept za destigmatizaciju je u onom re\u010denom na po\u010detku: dovoljno pravorevemenih informacija, edukacija i vaspitanje je klju\u010d mogu\u0107nosti da imate dovoljno otvoren um da \u010dujete sve oko sebe i sva mi\u0161ljenja, a da pri tome niko vas ili vi nikog ne ugrozite.<\/p>\n\n\n\n Da li je ovaj re\u017eim \u017eivota, ukoliko potraje du\u017ee od npr. \u0161est mjeseci, u stanju da izazove promjene u psihi\u010dkom smislu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Naravno da \u0107e ostaviti, sad se ve\u0107 osje\u0107aju posljedice nakon \u010detiri sedmice. Mi smo na Balkanu specifi\u010dni, ovo je za na\u0161e ljude retraumatizacija, prvo je bio rat, izbjegli\u0161tvo, pa za neke povratak, pa velika ekonomska kriza, pa poplave 2014, pa za neke ponovo poplave 2017. godine i sada pandemija, a ve\u0107ina se jo\u0161 nije suo\u010dila ni sa traumom rata i mnogo je psihi\u010dkih i emocionalnih poreme\u0107aja koji je uzrokovao, a pro\u0161lo je vi\u0161e od dvadeset godina. Moglo bi se re\u0107i da smo navikli na krize, dok se drugi prvi put suo\u010davaju sa njima, pa da \u0107emo se i lak\u0161e i br\u017ee izvu\u0107i, no bojim se da su ba\u0161 zbog toga na\u0161i kapaciteti veoma krhki i da nemamo dovoljno niti izgra\u0111enih mehanizama niti znanja ili snage da prepoznamo stanje u kome se nalazimo, a tek da reagujemo na njega i da ga tretiramo. Voljela bih bih kada bismo, koliko brzo odemo ljekaru za prehladu ili bilo koje fizi\u010dko stanje, tako brzo odemo do psihologa ili psihijatra kada osjetimo da nam je svakodnevnica prete\u0161ka, ili jednostavno da nau\u010dimo da mo\u017eemo i vi\u0161e i bolje i sa sobom i sa drugima oko nas. No i to je put koji tek treba da pre\u0111emo kao dru\u0161tvo. Bez obzira na navedeno i dalje smatram da ni\u0161ta nije dovoljan izgovor da ne bismo bili dobri ljudi za sebe i svoju okolinu.<\/p>\n\n\n\n Autor: Neboj\u0161a Risti\u0107\/Srpska Cafe<\/p>\n\n\n\n