![\"\"](\"http:\/\/hcabl.org\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/Korice-page-001-556x500-1.jpg\")
<\/p>\n\n\n\n<\/p>\n\n\n\n
\u201cI\u0107i \u0107u do Strazbura\u201d \u2013 re\u010denica je koju ponavljaju one \u017eene koje se odlu\u010de prijaviti diskriminaciju na osnovu spola u radnim odnosima.<\/em><\/p>\n\n\n\n Lejla Ga\u010danica, doktorandica pravnih nauka, trenutno radi kao pravna savjetnica i nezavisna istra\u017eiva\u010dica, te sara\u0111uje sa organizacijama civilnog dru\u0161tva u BiH i regionu du\u017ee od deset godina. Oblasti njenog zanimanja su suo\u010davanje sa pro\u0161lo\u0161\u0107u, sa fokusom na kulturi\u00a0sje\u0107anja i izgradnji\u00a0mira, ustavnom pravu\u00a0i ljudskim\u00a0pravima,\u00a0sa naglaskom na rodnoj\u00a0ravnopravnosti. Autorka je objavljenih \u010dlanaka, analiti\u010dkih, nau\u010dnih i istra\u017eiva\u010dkih radova u ovim oblastima. U 2018. godini provela je\u00a0prvo dubinsko istra\u017eivanje o rodno-zasnovanoj diskriminaciji na radu u BiH<\/a>. Upravo o toj temi razgovaramo sa Lejlom za portal BUKA.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Lejla, kada je rije\u010d o diskriminaciji \u017eena u radu u BiH, koje probleme biste izdvojili kao najve\u0107e? Sa kakvim se sve oblicima diskriminacije \u017eene u radu susre\u0107u?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prvi, pa mo\u017eda \u010dak i najve\u0107i problem, jeste neprepoznavanje rodno-zasnovane diskriminacije u oblasti rada i radnih odnosa. Shodno tome \u2013 nepoznavanje prava, mehanizama za\u0161tite, pa time i neprocesuiranja ove vrste diskriminacije. To nas dovodi u poziciju \u201esvi znaju da postoji ali gotovo nigdje nije registrovana\u201c. Nemamo statistiku o slu\u010dajevima (i predmetima) rodno-zasnovane diskriminacije na radu, nema dovoljno sudske prakse, pojedine institucije se progla\u0161avaju nenadle\u017enim, a op\u0161ti diskurs je da to, u odnosu na sve druge povrede radnih prava \u2013 zapravo i \u2018nije toliko bitno\u2019. Pa ipak: ako se rodna diskriminacija ne prepoznaje i ne procesuira, dakako da \u0107e ostati u sferi nebitnog. Pitanje koje niko ne postavlja je \u2013 kakve posljedice to ostavlja na one koji\/e su diskriminirani i kakvu praksu uspostavlja u odnosima poslodavci-radnici\/e? Kratak odgovor, koji je itekako bitan, jeste da potiskivanje, pre\u0161u\u0107ivanje i umanjivanje rodno-zasnovane diskriminacije istu, na\u017ealost, normalizira.<\/p>\n\n\n\n Sa druge strane, tamo gdje radnice\/i prepoznaju kr\u0161enje radnih prava \u2013 rijetko ga prijavljuju. Sada iz potpuno drugih razloga od onih za nizak nivo svijesti: ovdje postoji strah od gubitka posla, stigmatizacije (posebno u slu\u010dajevima seksualnog uznemiravanja), obilje\u017eavanje radnika\/ce kao nekoga ko pravi probleme ili je neposlu\u0161an (pa to vodi ograni\u010davanju mogu\u0107nosti za dobijanje drugog posla \u2013 posebno u malim sredinama), ali i velikog nepovjerenja u institucije i posebno sudstvo. Institucije su dijelom odgovorne za postoje\u0107e nepovjerenje \u2013 ako postupci traju godinama, a radnik\/ca koji\/a prijavi rodno-zasnovanu diskriminaciju trpi posljedice zbog toga, bilo u radnoj sredini ili zbog gubitka posla, onda zapravo ne govorimo o stvarnom izboru da li prijaviti ili ne rodno-zasnovanu diskriminaciju, ve\u0107 o hrabrosti da se to uradi. Koliko radnika\/ca u BiH, u bilo kojem sektoru, sebi mo\u017ee priu\u0161titi maltretiranje, obilje\u017eavanje, odmazdu ili, prosto, gubitak posla?<\/p>\n\n\n\n Rodno-zasnovana diskriminacija je tako problem koji reflektuje duboko ukorijenjene patrijarhalne stavove i u isto vrijeme okrutnost tranzicijskog kapitalisti\u010dkog tr\u0161i\u0161ta i tretman radne snage. Koliko god sveprisutno opravdanje da se radna prava kr\u0161e i mu\u0161karcima i \u017eenama nastoji minimizirati va\u017enost prepoznavanja i imenovanja rodno-zasnovane diskriminacije pravim imenom, moramo se suo\u010diti sa \u010dinjenicama i brojevima. Kr\u0161enje radnih prava \u017eene poga\u0111a druga\u010dije (i \u010de\u0161\u0107e) upravo zbog toga \u0161to su \u2013 \u017eene. Ili \u017eene sa druga\u010dijim sposobnostima. Ili LGBTQIA+ osobe. Ili \u017eene starije od 45 godina. Jeste li \u010duli da je mu\u0161karac otpu\u0161ten zbog toga \u0161to je njegova partnerica trudna, odnosno koliko ste puta \u010duli da \u017eena biva otpu\u0161tena zbog trudno\u0107e? Znate li da je mobing naj\u010de\u0161\u0107i oblik diskriminacije u svim sektorima i oblastima rada a najvi\u0161e poga\u0111a \u017eene? Da li znate da \u017eene \u010de\u0161\u0107e dobijaju ugovore na odre\u0111eno vrijeme koji se ne produ\u017euju ukoliko ostanu trudne? I da li je poznato da su \u017eene manje pla\u0107ene od mu\u0161karaca za isti rad? Ovo su sve stvarni primjeri rodno-zasnovane diskriminacije u BiH.<\/p>\n\n\n\n Do kakvih ste Vi saznanja do\u0161li \u2013 kakav je polo\u017eaj \u017eena na tr\u017ei\u0161tu rada u BiH?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nalazi istra\u017eivanja ukazuju da, iako je prijavljeno malo slu\u010dajeva rodno-zasnovane diskriminacije (uklju\u010duju\u0107i mobing i seksualno uznemiravanje) na poslu i zapo\u0161ljavanju, to ne zna\u010di da takva diskriminacija ne postoji. Naprotiv, razlozi za neprijavljivanje su slo\u017eeni i veoma uznemiruju\u0107i. Prema rezultatima, 76,3% \u017ertava rodno-zasnovane diskriminacije na radnom mjestu izjavilo je da nisu kontaktirali nijednu instituciju nadle\u017enu za slu\u010dajeve diskriminacije. Online istra\u017eivanje pokazuje da je 43,9% ispitanika\/ca do\u017eivjelo rodno-zasnovanu diskriminaciju u BiH, od \u010dega je 49% \u017eena i 23% mu\u0161karaca izjavilo da su iskusili rodno-zasnovanu diskriminacije na radnom mjestu. \u017dene su diskriminirane u svim segmentima radnih odnosa \u2013 prilikom zapo\u0161ljavanja, prilikom napredovanja, u pogledu ugovora i plata, uslova rada, trudno\u0107e i maj\u010dinstva. Posebno je zabrinjavaju\u0107e seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, o kojem se u pravilu \u0107uti. Ono \u0161to se \u010desto zanemaruje, prvenstveno potisnuto pitanjima egzistencije, jeste kako odustajanje od obrazovanja i profesije poga\u0111a \u017eene. Prema strukturi nezaposlenih prema najvi\u0161em postignutom obrazovnom nivou u 2017. godini je bilo nezaposleno 17,6% \u017eena u odnosu na 7,5% mu\u0161karaca sa visokim obrazovanjem.<\/p>\n\n\n\n Koliko su \u017eene za\u0161ti\u0107ene kada su Zakoni u BiH u pitanju, da li bi se ne\u0161to trebalo mijenjati u toj oblasti?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to se naj\u010de\u0161\u0107e \u010duje u BiH, za bilo koji zakon, jeste: dobri su zakoni, ali se ne po\u0161tuju. Isto vrijedi i ovdje. Ali ako se zakoni po\u0161tuju \u2013 onda bih rekla da to nisu dobri zakoni. Ovu oblast ure\u0111uju Zakon o ravnopravnosti spolova (dr\u017eavni zakon), Zakon o zabrani diskriminacije (dr\u017eavni zakon), te zakoni o radu (entitetski i Br\u010dko distrikt). Potrebno je spomenuti i Zakon o radu u institucijama BiH, koji ure\u0111uje prava dr\u017eavnih slu\u017ebenika i uposlenika u institucijama BiH. Jesu li ovi zakoni harmonizirani sa op\u0161tim standardima i acquis? U velikom dijelu teksta \u2013 jesu. Ali ako imamo problem sa implementacijom, onda se mora poraditi na mehanizmima, kako unutar zakonskih tekstova, tako i u primjeni svih navedenih.<\/p>\n\n\n\n Koliko se zakoni i ovi koji su prisutni kod nas uop\u0161te po\u0161tuju kada govorimo o ovoj temi?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Izuzetno slo\u017een sistem nadle\u017enosti i prili\u010dan broj zakona na razli\u010ditim nivoima \u010dine bh. pravni okvir koji ure\u0111uje diskriminaciju na osnovu spola u oblasti rada i zapo\u0161ljavanja fragmentiranim i u praksi nekonzistentnim. Indikativno je mali broj slu\u010dajeva prijavljenih i pokrenutih prema Zakonu o ravnopravnosti spolova i Zakona o zabrani diskriminacije, te shodno tome nedostaje prakse koja bi pomogla u interpretaciji i primjeni tih zakona. Ve\u0107ina sudskih postupaka iz oblasti se vodi prema zakonima o radu, \u0161to ukazuje da jo\u0161 uvijek ne postoji ili nedovoljno razumijevanje i implementacija Zakona o diskriminaciji ili pak nepovjerenje u sudstvu u pogledu primjene navedenih zakona. Postoji i pravna nejasno\u0107a u pogledu nadle\u017enosti za postupanje po odre\u0111enim zakonima \u0161to vodi daljem onemogu\u0107avanju ostvarivanja prava sudskim putem.<\/p>\n\n\n\n Dodatni izazov u procesuiranju slu\u010dajeva diskriminacije predstavlja nekonzistentna (gotovo i nepostoje\u0107a) sudska praksa. Dalji izazovi uklju\u010duju: ekstremno duge, finansijski i mentalno iscrpljuju\u0107e sudske postupke; nejasna praksa s teretom dokazivanja; i viktimizacija osoba koje pokre\u0107u postupak. Ograni\u010davaju\u0107i obim rada javnih institucija za besplatnu pravnu pomo\u0107 i medijatora za radne sporove zna\u010di uskra\u0107ivanje mogu\u0107nosti mirnog rje\u0161avanja ovih slu\u010dajeva, a koji bi mogli biti va\u017ean faktor u predupre\u0111ivanju sudskih postupaka koji su zadnja opcija za \u017eene koje do\u017eive diskriminaciju na osnovu spola. Povjerenje u sindikate, nakon tranzicije dr\u017eave i procjepa u kojem su se sindikati na\u0161li, tek treba da se obnovi.<\/p>\n\n\n\n Da li je u na\u0161em dru\u0161tvu dovoljno razvijena svijest o rodno zasnovanoj diskrimnaciji, da li se dovoljno bavimo ovom temom?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nije, no o tome sam ve\u0107 govorila u prvom pitanju.<\/p>\n\n\n\n Ovom temom se uop\u0161te, ni na nivou prava niti na dru\u0161tvenom nivou, ne bavimo. U praksi se prepoznaje uskra\u0107ivanje prava, ali vi\u0161e intutivno nego kao diskriminacija. Nema razumijevanja, nema primjene zakona, nema podr\u0161ke. Ne bi bilo ispravno ovdje ne navesti da postoje organizacije koje pru\u017eaju pravnu pomo\u0107 (besplatnu) poput Centra \u017eenskih prava Zenica, Udru\u017eenih \u017eena iz Banja Luke, Va\u0161ih prava iz Sarajeva, Centra za gra\u0111ansku suradnju iz Livna \u2013 ali njihova iskustva govore da se radnice javljaju zbog rodno-zasnovane diskriminacije i u pravilu kada \u010duju koje opcije imaju prosto odustanu od daljeg postupanja. Prijava diskriminacije zna\u010di izlaganje vlastitog \u017eivota i integriteta (ne \u017eelim uop\u0161te ovdje da koristim izraz koji se u praksi koristi \u2013 moral) pred institucije u koje nemaju povjerenje sa jedne strane, a sa druge rizikovanje posla koji, kakav god da je, je posao. U zemlji u kojoj je seksualno uznemiravanje sramota osobe koja ga trpi a ne onoga ko ga \u010dini, imamo ozbiljan problem i sa svijesti i sa diskursom i sa odnosima mo\u0107i i sa pravnim sistemom. I na svemu treba sistemski raditi.<\/p>\n\n\n\n Na koji na\u010din \u017eene treba da se upoznaju sa svojim pravima, da imaju znanja kako da svoja prava za\u0161tite?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Poznavanje prava nije samo obaveza \u017eena, ve\u0107 i poslodavaca i sindikata. Upravo su sindikati mjesta gdje bi se trebale pru\u017eiti informacije o pravima i njihovoj za\u0161titi. Poslodavci bi morali imati pravilnike o radu, koji bi uklju\u010divali i ovu oblast i koji bi bili dostupni radnicima\/a. Institucija Ombudsmena bi mogla uraditi vi\u0161e na vidljivosti i promociji informacija o diskriminaciji na radnom mjestu, imaju\u0107i u vidu da i njihovi izvje\u0161taji ukazuju da je diskriminacija najzastupljenija u oblasti rada.<\/p>\n\n\n\n Organizacije civilnog dru\u0161tva i pru\u017eaoci besplatne pravne pomo\u0107i, te entitetski gender centri mogu dati besplatne pravne savjete. Vjerujem da \u0107e u narednom periodu biti intenziviran rad na predstavljanju prava i mogu\u0107nosti za\u0161tite, nakon nalaza istra\u017eivanja koje je provedeno.<\/p>\n\n\n\n Ohrabrila bih sve one osobe koje su do\u017eivjele rodno-zasnovanu dioskriminaciju, ili je jo\u0161 uvijek trpe, da potra\u017ee bar savjet. I psiholo\u0161ku pomo\u0107. Zaboravljamo, ili ignori\u0161emo, da ovakva vrsta diskriminacije ostavlja posljedice po mentalno i fizi\u010dko zdravlje osoba koje je trpe. Odluka o tome da li \u0107e se pokrenuti postupak za za\u0161titu treba da se donese nakon upoznavanja sa mogu\u0107nostima koje imaju. Nekada sindikati ili advokati (zastupnici) direktnim obra\u0107anjem poslodavcu rije\u0161e problem. Sve dok je rodna diskriminacija uti\u0161ana, ni\u0161ta se ne\u0107e promijeniti.<\/p>\n\n\n\n Kako prepoznati rodno zasnovanu diskriminaciju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Jednostavno: ako ste izlo\u017eeni razli\u010ditom tretmanu (npr: ni\u017ea pla\u0107a, nemogu\u0107nost napredovanja, uskra\u0107ivanje godi\u0161njeg odmora, uskra\u0107ivanje povi\u0161ice, onemogu\u0107avanje prava iz oblasti maj\u010dinstva, i drugo) zbog spola ili roda, radi se o rodno zasnovanoj diskriminaciji. Odnosno svako isklju\u010divanje, ograni\u010davanje ili davanje prednosti. Ukoliko ste \u017eena kojoj je postavljeno pitanje na intervjuu za posao da li planira da ima djecu, radi se o rodno zasnovanoj diskriminaciji. Ukoliko se tra\u017ei \u2018higijeni\u010darka\u2019 u oglasu za posao, radi se o rodno zasnovanoj diskriminaciji. Ukoliko nadre\u0111eni\/a (ili kolege) zbijaju \u0161ale seksualne prirode na va\u0161 ra\u010dun, radi se o seksualnom uznemiravanju. Dakle, ni\u0161ta od ovoga nije dio na\u0161e \u2018kulture\u2019 ili \u2018obi\u010daja\u2019, ve\u0107 diskriminacija koja na kraju vodi do toga da \u017eene imaju razli\u010dit tretman u radnim odnosima samo zbog toga \u0161to su \u017eene.<\/p>\n\n\n\n U na\u0161em dru\u0161tvu strah od gubitka zaposlenja \u010desto je razlog zbog kojeg \u017eene ne prijavljuju dikskrimiciju i poslodavci to koriste. Kako tra\u017eiti svoja prava u \u017eivotima u kojima je strah duboko utkan?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Strah je razumljiv, i opravdan. Te\u0161ko je savjetovati nekome da tu\u017ei ili prijavi poslodavca u zemlji u kojoj je svaki posao (pa i onaj bez radnog vremena, bez slobodnih dana, na kojem su radnici\/e izlo\u017eeni maltretiranju, gdje se dio plate vra\u0107a poslodavcu ili ispla\u0107uje u gotovini, sa ugovorima o radu na odre\u0111eno vrijeme) dobar posao. Posebno jer radna prava \u010desto zavise od volje poslodavca a ne primjene zakona. Te\u0161ko je vratiti povjerenje u sistem, posebno u pravosu\u0111e. \u0160ta je sa radnicima\/ama u sivoj zoni, odnosno onima koji rade \u2018na crno\u2019? Oni prakti\u010dki nemaju nikakva prava.<\/p>\n\n\n\n Ova praksa straha i \u0107utanja zarad \u010duvanja posla se mora prekinuti. I u to moraju biti uklju\u010deni svi \u2013 od poslodavaca, pravosu\u0111a, gender mehanizama, institucija, sindikata do radnika\/ca. U protivnom nastavljamo normaliziranje rodno-zasnovane diskriminacije kao dijela izopa\u010denog shvatanja radnog odnosa u kojem je poslodavac nedodirljiv. Ovo se odnosi i na realni sektor, ali i na uposlenike u javnim preduze\u0107ima i institucijama. Rodno-zasnovana diskriminacija se de\u0161ava u oba sektora, na vrlo perfidan i jednako zastra\u0161uju\u0107i na\u010din.<\/p>\n\n\n\n Kakva je situacija u oblasti tr\u017ei\u0161ta rada sa starijim osobama, LGBTQI, sa osobama sa invaliditetom, to su osobe koje se pored rodne diskriminacije suo\u010davaju i sa drugim oblicima dikskriminacije?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Vi\u0161estruka diskriminacija je prisutna, po svim osnovama iz Va\u0161eg pitanja. Istra\u017eivanje je pokazalo da je diskriminacija na osnovu dobi me\u0111u naj\u010de\u0161\u0107im oblicima diskriminacije pri zapo\u0161ljavanju. Sindikat trgovine i ugostiteljstva ukazuje na to da \u017eene srednjih godina do\u017eivljavaju starosnu diskriminaciju, dok \u017eene iznad pedeset godina gotovo nikada ne mogu dobiti zaposlenje.<\/p>\n\n\n\n \u017dene sa invaliditetom (naro\u010dito sa ve\u0107im stepenom invaliditeta) te\u017ee se zapo\u0161ljavaju, nego mu\u0161karci, bez obzira na kvalifikacije, jer poslodavci prednost daju kategoriji ratnih vojnih invalida. Izazov za \u017eene za invaliditetom jeste njihov invaliditet, koji je poslodavcima nerijetko neprihvatljiv, a tek onda spol koji biva sekundarni oblik diskriminacije.<\/p>\n\n\n\n Iako djeluje kao da nema mnogo slu\u010dajeva diskriminacije LGBTQIA+ osoba na tr\u017ei\u0161tu rada, to nije ta\u010dno \u2013 mnogo osoba ne otkriva identitet zbog straha od gubitka posla ili nasilja. Sa druge strane, do diskriminacije u radnim odnosima dolazi zapravo kada se osoba outuje ili bude outovana. Tr\u017ei\u0161te rada za LGBTQIA+ osobe u BiH je ograni\u010deno. Op\u0107enito, LGBTQIA+ osobe ne mogu na\u0107i posao, i postoji tendencija da rade u sivoj ekonomiji.<\/p>\n\n\n\n Kako se situacija na terenu mo\u017ee popraviti da radnicima bude bolje?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201cI\u0107i \u0107u do Strazbura\u201d je re\u010denica koju ponavljaju one \u017eene koje se odlu\u010de prijaviti diskriminaciju na osnovu spola u radnim odnosima. Rijetke su ove situacije i usu\u0111ujem se re\u0107i da ih treba biti vi\u0161e. Da bi ih bilo vi\u0161e, kako sam i ranije navela, moramo raditi na podizanju svijesti, poznavanju prava i za\u0161tite kod svih aktera u radnim odnosima. Institucije moraju preuzeti odgovornost i obezbijediti sigurno okru\u017eenje za osobe koje su do\u017eivjele diskriminaciju \u2013 jedino tako ih mo\u017eemo ohrabriti da diskriminaciju prijave. Institucija Ombudsmena ima svoj mandat povodom diskriminacije i to treba koristiti, ali i oja\u010dati zna\u010daj preporuka koje izdaju. Pravni okvir imamo sa razlogom \u2013 ali taj pravni okvir mora biti primjenjiv i sankcije za kr\u0161enje prava moraju biti percipirane kao stvarne posljedice a ne mrtvo slovo. Treba nam sudska praksa. Treba nam promjena dru\u0161vene svijesti \u2013 posao se ne \u2018dobija\u2019 ve\u0107 zaslu\u017euje i u tom procesu svi moraju biti ravnopravni. Jednako kao \u0161to ravnopravnost mora biti zastupljena u svim segmentima radnih odnosa. Da ovo sve ne zvu\u010di suvi\u0161e apstraktno i daleko \u2013 dug je put do ostvarenja ovih ciljeva, svjesna sam toga \u2013 za po\u010detak edukacija radnika, aktivni sindikati, besplatna pravna pomo\u0107, pravilnici o radu sa principima nediskriminacije te postupke prijave slu\u010dajeva diskriminacije poslodavcu; ali i ciljana edukacija sudija, stavljanje u funkciju Centralne baze podataka o diskriminaciji (suvi\u0161e dugo je \u010dekamo!), osigurati hitnu i efikasnu obradu slu\u010dajeva rodno-zasnovane diskriminacije, kao i efikasnu za\u0161titu i pravne lijekove.<\/p>\n\n\n\n