Mihaela \u0160umi\u0107 ro\u0111ena je 1998. godine u Banjaluci. Zavr\u0161ila je Op\u0107u gimnaziju Katoli\u010dkog \u0161kolskog centra \u201eBla\u017eeni Ivan Merz\u201c. Svoju poeziju je do sada objavljivala na nekoliko portala, uklju\u010duju\u0107i i poeziju i prevode na engleskom, \u0161panskom, portugalskom i hrvatskom jeziku. Prvu zbirku poezije, \u201eNekoliko sitnih uboda\u201c (Imprimatur, Banja Luka), objavila je 2020. godine.<\/p>\n\n\n\n
La risa macabra de una cabra y su madre que me gritaba que la matara \u201ePo\u010dela sam pisati krajem prvog razreda osnovne \u0161kole, u po\u010detku su to bile neuredno La historia de una muerte esperada Pripremila: Nata\u0161a Gavur<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ukoliko pi\u0161ete poeziju, po\u0161aljete nam svoje radove na na\u0161u mejl adresu: <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mihaela \u0160umi\u0107 ro\u0111ena je 1998. godine u Banjaluci. Zavr\u0161ila je Op\u0107u gimnaziju Katoli\u010dkog \u0161kolskog centra \u201eBla\u017eeni Ivan Merz\u201c. Svoju poeziju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":10030,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[3652],"tags":[5203,3653],"class_list":["post-10029","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-poezijapetkom","tag-mihaela-sumic","tag-poezija-petkom"],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/www.mladibl.com\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/Poezija-petkom-Mihaela-Sumic.png","amp_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10029","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10029"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10029\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10033,"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10029\/revisions\/10033"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10030"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10029"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10029"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mladibl.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10029"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
(Jezivi smijeh jedne koze i njena majka koja mi je vikala da je ubijem)<\/strong><\/em>
Cvrkut i zati\u0161je pred gladnim \u010dovjekom, gladnijim od svih zvijeri koje ikad \u0161eta\u0161e zemljom,
nikad sitim vlastite krvi i mesa koje se lju\u0161ti sa tankih ko\u0161\u010dica koje krckaju u mraku.
Cvrkut i svijet je mrtav kao i Evitina baba one jeseni kad se skotrljala niz liticu, kao koza
koja je nogom zapela za \u017eicu i osu\u0161ila se pod udarcima vremena i suncem koje je virilo kroz
tanke grane.
A onda sam \u010dula smijeh i vidjela kozu kako sjedi na dvije noge, a tre\u0107om dr\u017ei \u010detvrtu s koje
guli ono malo ko\u017ee i krzna jer \u0161to je ostalo jednoj kozi koja je na pravdi ne\u010dijeg boga ostala
zaglavljena u paprati i r\u0111avoj \u017eici koju je pojela ljetna ki\u0161a?
\u0160to je ostalo tronogom stvoru koji je meketao stazama kojima samo mrtvaci ponekad pro\u0111u
da se uvjere da su mrtvi?
Smijeh. Ostao je smijeh tog beznogog o\u010daja koji juri kroz \u0161umsku pusto\u0161, kroz grane i ti\u0161inu
od koje se i najhrabriji zavuku u svoje lju\u0161ture i pobjegnu glavom bez obzira, ti\u0161inu od koje
svatko pomisli da je ve\u0107 odavno mrtav.
Taj smijeh, taj bolni titraj suhih glasnica koje zapinju jedna za drugu.
Jedno duboko \u201eha\u201c kao iskrivljeni uzdah vraga koji tumara uskim prolazima.
Jedno duboko \u201eha\u201c kao upozorenje.
Svijet je mrtav, sahranili smo ga u \u017eici i \u0161umi, pojeli smo ga zajedno s nogama, papcima,
ko\u017eom i tankom dlakom, ostavili smo ti\u0161inu i pusto\u0161 i smrt, ostavili smo ih na stazama i
granama da se dugo u no\u0107 smiju na\u0161im povremenim uspjesima i \u010destim neuspjesima.
Ostavili smo kozu da pojede samu sebe kao \u0161to smo i mi to davno u\u010dinili.
Njena je majka \u017eena obu\u010dena u kotrljaju\u0107e bo\u017eanstvo na iskrivljenoj podlozi zemlje.
Vrag je negdje u hrpama li\u0161\u0107a i sjeni golog drve\u0107a \u0161aputao kralje\u017enici vremena da se slomi,
da se raspukne na \u010detiri dijela u \u010detiri zvuka, na \u010detiri svijeta u \u010detiri treptaja. Vrijeme.
\u201eVrijeme je\u201c, vri\u0161ti kozina majka na brdu, vrijeme je da gubavci progutaju no\u017e i otputuju
daleko, daleko gdje ih ni bo\u017eje o\u010di ne\u0107e vidjeti. Vrijeme je za prazninu koju do\u010dekujemo s
obje ruke i krvavih zjenica od svega \u0161to smo neko\u0107 vidjeli.
Jedno duboko \u201eha\u201c kao vra\u017eja osveta nad dobrotom naivnih bi\u0107a.
Jedno duboko \u201eha\u201c i kozu sam nahranila no\u017eem i o\u0161trinom vlastitog straha od smrti, od
\u017eivota, od svega predvidljivog.
Zati\u0161je. Sjedim u \u017eici i jedem vlastitu nogu jer \u0161to je ostalo jednom izgubljenom stvoru koji je
samovoljno legao u kavez i\u0161\u010dekivanja?
Moja je majka \u017eena obu\u010dena u kotrljaju\u0107i umor na iskrivljenoj podlozi zemlje.
Vrag je negdje u kutu mojih o\u010diju po kojima plju\u0161te rije\u010di novog svijeta. Glad neumorno titra
u grlima iz kojih kuljaju pjena i ki\u0161e od kojih \u0107e izrasti jo\u0161 \u0161ume i jo\u0161 \u017eice za naredne male
bogove, za naredne koze i njihove okrutne majke, za samog vraga koji \u010du\u010di negdje u svakom
od nas, za smrt, za smrt i \u017eivot i isti onaj svijet koji smo ubili besramno.
Jo\u0161 \u010dekam da sa vrha brda moja majka vrisne: \u201eVrijeme je\u201c i da slu\u010dajni prolaznik
prestravljen mojom nezasitnosti zabode no\u017e u moja usta i padne u \u017eicu iz koje smo svi
nastali.<\/em><\/p>\n\n\n\n
na\u017evrljane rimovane pjesme o ro\u0111endanima, obitelji, \u0161koli i drugim svakodnevnim stvarima.
Tad sam po\u010dela pisati jer sam vjerovala da su moji do\u017eivljaji svijeta malo druk\u010diji od onih
koje imaju drugi, mada ni danas nisam sigurna jesu li. Poezija je bila jednostavna, u mojoj
glavi pisanje proze je izgledalo kao jedno mu\u010dno i dugo iskustvo, a poezija je bila kratka,
dovoljno kratka da se napi\u0161e za dvadeset minuta. S vremenom sam sve vi\u0161e \u010ditala, puno vi\u0161e
prozu nego poeziju i mislim da sam se tek tad zaljubila u pisanje, istinsko pisanje, ne ono
prolazno koje pro\u010dita\u0161 jednom i pomisli\u0161 kako je super i kako se s tim mo\u017ee\u0161 poistovjetiti,
nego ono koje je svevremensko, koje \u017eivot i svakodnevicu bilo kojeg vremena predstavlja
tako da bi se u njemu mogli prepoznati i farmer iz XIX. stolje\u0107a i glumica iz XX. stolje\u0107a i
moderni \u010dovjek XXI. stolje\u0107a. Takvu vrstu univerzalnog iskustva prvo sam otkrila u
Marquezovim djelima koja sam opsesivno \u010ditala, neprestano se vra\u0107aju\u0107i istim pri\u010dama jer
bilo da je opisivao kravu zaglavljenu u blatu ili nesretni \u017eivot djevojke u pustinji ili obiteljsko
prokletstvo, svaka od tih slika, pa i one koje nisam imala priliku da vidim u stvarnom \u017eivotu,
djelovale su toliko stvarno da sam imala osje\u0107aj da se svaka scena odvija tik pred mojim
o\u010dima, svaka re\u010denica me sve vi\u0161e i vi\u0161e uvla\u010dila u svijet za koji sam mislila da mi je
nepoznat, a ispostavilo se da ga poznajem, nekad \u010dak i previ\u0161e dobro. Tad sam po\u010dela pisati i
prozu. Prvi mini-roman napisala sam u sedmom razredu osnovne \u0161kole, bio je napisan u dvije
sveske i pisala sam ga nekoliko mjeseci. Kako je vrijeme prolazilo pisala sam i jedno i drugo,
mada puno \u010de\u0161\u0107e poeziju jer sam je mogla brzo zavr\u0161iti, s prozom je to sve trajalo mnogo
du\u017ee, umjesto nekoliko minuta trebalo bi mi nekoliko sati da ne\u0161to zavr\u0161im, ali vje\u017ebala sam
se i iskustvo je bilo druk\u010dije. Poezija je postala kao niz flashbackova koje sam redala u strofe,
a proza je postala film koji se odvija u mojoj glavi i po\u010dela sam jednako u\u017eivati i u jednom i u
drugom, ovisno o raspolo\u017eenju i tome koliko je pri\u010da kompleksna.\u201c<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n
(Pri\u010da o\u010dekivane smrti)<\/strong><\/em>
U to vrijeme sam mrtva izvla\u010dila koru drveta iz utrobe Zemlje, iz mene su izvla\u010dili korov. Iz
svake \u0161upljine osu\u0161enog tijela, napuklih kostiju i \u010deljusti koju su nekad davno nastanili
preveliki zubi za malenu lubanju, izvla\u010dili su samo trunke nespretnih biljaka, uzaludnih u
rajskim vrtovima i previ\u0161e obi\u010dnih za kraljevske staklenike. Ruku sam gurnula u goru\u0107i grm
vlastitog tijela i posijala sjeme srama koje je ostalo u meni i nakon \u0161to sam umrla.
\u201eA kako\u201d, pitala je oluja koja je pomela moje ostatke.
\u201eA kako\u201d, pitala sam samu sebe kopaju\u0107i po ranama iz nekih pro\u0161lih \u017eivota u kojima sam tko
zna koliko puta progutala i pijesak i kamen i stijenu, a kasnije prstima rovarila po vlastitom
grlu stoje\u0107i nad rupom u koju \u0107e me jednog dana gurnuti slu\u010dajni prolaznik.
U to vrijeme sam mrtva ra\u0111ala li\u0161\u0107e i latice iz podzemlja.
\u201eTako su lijepi\u201d, govorile su nasmije\u0161ene ko\u0161\u010date babice bacaju\u0107i moju djecu po nekom od
mokrih grobova.
Bila je jesen i zaljubila sam se u ti\u0161inu mrtvog cvije\u0107a porobljenog injem, u privremenost
koja je padala na brdovite raskole misli, u vlastiti umor koji se obru\u0161avao na mr\u0161ava ramena
obiteljskog naslje\u0111a.
Moje su ru\u0161evine temelj za sive kolijevke s lokotom, za \u0161pilje u kojima \u0161i\u0161mi\u0161i prave gnijezda
od o\u0161trica i trnja i u kojima medvjedi zimi pate od nesanice. Netko je na meni slomio kri\u017e i
kralje\u017enica moje stvarnosti se slomila na dva dijela. U njima tek zrno titraju\u0107e \u010de\u017enje i
prezreli plod i\u0161\u010dekivanja.
\u201eA kako\u201d, pitali su slijepi putnici kad sam le\u017eala na plo\u010dniku s rupom u sljepoo\u010dnici iz koje je
kapala morska voda mutna od algi i trave.
Istina je bila negdje izme\u0111u nas, izme\u0111u mene i mene i mene, negdje u tom mekanom tijelu i
nitima \u017eila koje su lovile nespretne glodare u trbuhu i grudima, negdje u lubanji koja je
smrskana vremenom postala prah koji ne\u010diji bogovi udi\u0161u svojim grbavim nosevima, negdje
u tom sljepilu koje juri ka suncu drhtala je skrivena unutar mene kao kad sam prvi put
progutala no\u017e i vlastitu \u0161aku, a zatim se skrila iza vrata spava\u0107e sobe u tom nijemom kriku
koji doziva smrt.
Ali tad nisam umrla. Ni one jeseni kad je zrno prostrujilo kroz moju glavu kao debela muva
kroz kuhinju, ni onda kad je rez bio toliko dubok da sam vrhom no\u017ea lovila kitove i sirene po
njemu, ni onda kad je debelo u\u017ee zavezano za visoki prozor i uzglavlje kreveta gulilo slojeve
mog vrata.
Umrla sam mnogo prije toga, u rukama ko\u0161\u010date babice koja je majci \u0161apnula: \u201eTako je
lijepa\u201d, a zatim otr\u010dala u crkvu i vani je plju\u0161talo i li\u0161\u0107e se lijepilo za prozor, a moje grlo
omamljeno uni\u0161tenjem je vri\u0161talo jednako glasno kao i nebo dozivaju\u0107i smrt, bilo je prolje\u0107e i
zaljubila sam se u tupe udarce ki\u0161e po staklu i lomljivost kostiju sumorne svijesti i ti\u0161inu koja
dolazi poslije.
\u201eSanjari znaju dr\u017eati pi\u0161tolj, ali nemaju hrabrosti povu\u0107i okida\u010d\u201d, rekli su mi prije nego su
presjekli pup\u010danu vrpcu.<\/em><\/p>\n\n\n\n
banjaluka.mladi@gmail.com ili<\/em> natasa@mladibl.com<\/p>\n\n\n\n