Da li ste \u010duli za ne\u0161to \u0161to teoreti\u010dari nazivaju generacijskom amnezijom u odnosu na \u017eivotnu sredinu? Da li ste \u010duli za biofiliju (ljubav prema svemu \u0161to je \u017eivo, raste i razvija se) i biofobiju (strah od prirode i prirodnog)?<\/p>\n\n\n\n
Uporedo sa degradacijom \u017eivotne sredine i uni\u0161tavanjem prirode i divljine kod ljudi dolazi do pojave koju nazivamo generacijskom amnezijom u odnosu na \u017eivotnu sredinu i izvornu prirodu. To bi upro\u0161teno bila promijenjena polazna osnova za ono \u0161to do\u017eivljavamo kao normalno ekolo\u0161ko stanje tj. stanje sredine koja nas okru\u017euje. Ili upro\u0161teno, ako se rodite i odrastete okru\u017eeni betonom, zaga\u0111enim zrakom i otpadom smatra\u0107ete to normalnom prirodnom okolinom. Paralelno va\u0161 organizam i mentalno zdravlje trpi jer je \u010dovjekov organizam evolutivno pode\u0161en na iskonsko i o\u010duvano prirodno okru\u017eenje (divljinu). Ili upro\u0161teno: za zdrav \u017eivot i opstanak potrebni su nam \u010dista voda, vazduh, hrana, odmor u prirodi i dr.<\/p>\n\n\n\n
Ova degradacija na\u0161e svijesti o zdravoj \u017eivotnoj sredini je dovela i do jedne zanimljive pojave u na\u0161em gradu.<\/p>\n\n\n\n
Naime, profesori sa Arhitektonsko-gra\u0111evinsko-geodetskog fakulteta sa kolegama, vjerovatno najbolji stru\u010dnjaci me\u0111u nama, a u vezi s urbanim planiranjem, po\u010detkom pro\u0161le godine uti\u010du da se pri ure\u0111enju najcentralnije gradske zone (plato izme\u0111u Palate predsjednika i Banskog dvora) izvede na na\u010din da ne bude samo banalno dekorativan i poplo\u010dan prostor ve\u0107 da pored isticanja arhitekture koja taj prostor okru\u017euje, prostor vr\u0161i i podsti\u010de i neke druge va\u017ene procese.<\/p>\n\n\n\n
Umjesto o\u010dekivanog odabira sezonskog cvije\u0107a, prizemna flora oko pa\u017eljivo odabranih vrsta drve\u0107a biva sa\u010dinjena od trajnica (ili perena) \u2013 i to ne bilo kakvih, nego vi\u0161e pomno odabranih vrsta \u2013 koje bi kroz svoje prirodne faze rasta, cvjetanja, plodono\u0161enja, mirovanja, naizmjeni\u010dno davale svaki put nove boje, oblike i dinamiku njihovih fenofaza. Ovaj detalj smo prepoznali kao naznaku onog \u0161to se u urbanom planiranju \u010desto naziva i biofili\u010dnim gradovima. To je savremeni pravac koji integri\u0161e prirodu i elemente divljine u urbano planiranje i dizajn. Aktuelan je i primjere mo\u017eete na\u0107i u svim svjetskim metropolama, a evo do neki dan ste mogli da\u0161ak toga sresti i u Banjaluci.<\/p>\n\n\n\n
Kakva je korist? U na\u0161em primjeru osim jasne ekonomske \u2013 jer grad pri kori\u0161tenju trajnica nije u obavezi da svakih mjesec-dva vr\u0161i zamjenu dotrajalog sezonskog cvije\u0107a (raspore\u0111enog u banalne i nimalo prirodne geometrijske oblike) \u2013 koristi su vi\u0161estruke. Ova imitacija prirodnosti i prirodnog stanja pored estetske vr\u0161i i neke druge uloge. Ona \u010duva vlagu i kvalitet tla u onim malim otvorima u kojima je posa\u0111eno drve\u0107e. Ono oboga\u0111uje biodiverzitet tako \u0161to je skloni\u0161te za mnoge \u017eivotinjice. Pozitivno djeluje na \u017eivotni ciklus p\u010dela i drugih insekata. Bolje upija padavine.<\/p>\n\n\n\n
A ono najva\u017enije i time se vra\u0107amo na po\u010detak na\u0161e pri\u010de, ove biljke su trebale izvr\u0161iti i edukativnu ulogu. One su trebale da na\u0161u degradiranu percepciju o zdravoj i lijepoj \u017eivotnoj sredini unaprijede, da sa novim pristupom po\u010dnemo da uvi\u0111amo da lijepo ure\u0111eno zelenilo nije \u201emrtva priroda \u2013 slika\u201c ve\u0107 \u201ebujan i nepredvidiv \u017eivot\u201c. A \u017eivot je promjena, sad je bogat i \u0161aren, a onda miran i tih.<\/p>\n\n\n\n
Zato ovim tekstom sa zaka\u0161njenjem pozdravljamo napore eksperata koji su se trudili da svojim znanjem doprinesu kvaliteti na\u0161eg \u017eivota i na mala vrata unesu promjene u poimanju upravljanja gradskim zelenilom. To je bio proces pomaganja zajednici da razumije kako je izgledao njihov dom kada je bio zdrav, netaknut ekosistem i jedan je od na\u010dina uspostavljanja veze sa prirodnim sistemima. Nadali smo se da bi ovakav pristup dugoro\u010dno pomogao u poimanju va\u017enosti i drugih oblasti vezanih za unapre\u0111enje kvaliteta \u017eivotne sredine.<\/p>\n\n\n\n
Istovremeno osu\u0111ujemo gradsku upravu koja ove napore, prednosti ponu\u0111enog i izvedenog rje\u0161enja nije prepoznala, promovisala i \u0161irila i na druge lokacije. Naprotiv, i ova mala oaza prirodnosti u centru na\u0161eg grada nejasnom odlukom pro\u0161le sedmice je uni\u0161tena i sada smo se ponovo vratili korak nazad. Degradacija svijesti i \u017eivotne sredine uvijek idu paralelno.<\/p>\n\n\n\n
Aleksandra-Anja Dragomirovi\u0107, dipl. in\u017e. \u0161um.<\/p>\n\n\n\n