Često se osjećaš kao da promatraš život koji stoji. Svaki dan izgleda isto. Zahvaljujući radu na daljinu i ograničenjima zbog pandemije, više smo provodili vrijeme kod kuće postali bezvoljniji što nam izaziva osjećaj zaglavljenosti u sopstvenom životu.
Nedavna studija tehnološkog giganta Oraclea pokazala je da, iako je 80% ljudi spremno za promjenu karijere, 75% ljudi se osjeća zaglavljeno u profesionalnom smislu, a 27% je reklo da su zarobljeni u svojim rutinama.
Može zvučati čudno, ali nelagoda zbog zaglavljivanja je dobar znak. Svijest nam daje interes za napredovanjem. To znači da nismo pomireni sa svojom trenutnom situacijom. Frustracija je znak da želiš promjenu.
„Pozvala bih ljude da osjećaj zaglavljenosti preformulišu kao nešto što je zdravo“, kaže terapeut dr Kloi Karmajkl. “Svjesni su da se osjećaju zaglavljenima i da im to nije prirodno.”
Dakle, iako to može izgledati kontradiktorno, pokušaj da prihvatiš zaglavljeni osjećaj i u njemu pronađeš pozitivne stvari. Prihvati to kao priliku i nemoj se mučiti zbog toga. Ako se baviš negativnim implikacijama, možeš se prestati osjećati zaglavljeno i početi se osjećati zarobljeno. „Važno je početi odatle, jer u suprotnom ljudi mogu ući u spiralu“, kaže Carmichael.
Ako se osjećaš zaglavljeno, postoji tendencija da frustraciju usmjeriš unutra i kriviš sebe za situaciju. Ali Britt Frank, terapeutkinja i autorka knjige “The Science of Stuck” upozorava da ljutnja na sebe neće poboljšati situaciju. „Ne ljutite se na svoj auto kada mu ponestane benzina“, kaže Frank. “Ideš na benzinsku pumpu. Isto važi i za naš mozak.”
Osjećaj zaglavljenosti, po Franku, proizlazi iz naših hormonskih reakcija na stres. Naš nervni sistem se pokvari kada su nam izbori ograničeni, ili još gore, oduzeti, izazivajući borbu, bijeg ili reakciju zamrzavanja. Vremenom, to ima iscrpljujući, fizički uticaj na naša tijela. “To je fiziološka realnost, ali vrlo brzo svoju ‘zaglavljenost’ označimo kao problem s lijenošću ili motivacijom”, kaže Frank.
Kada shvatiš pravu prirodu osjećaja zaglavljenosti, šta trebaš učiniti?
Prema Franku, mozgovi se zaglavljuju kada se osjećaju nesigurno. Stoga pokušavaj se osjećati sigurnije povezujući se s ljudima, mjestima, mislima i stvarima koje ti pomažu da se osjećaš energično, a ne iscrpljeno. Frank kaže, “odajte sebi priznanje, bez obzira koliko mali poduhvat bio”. Zatim ponovite.
Ovo je put iskovan malim, pažljivo promišljenim koracima. Kalifornijska terapeutkinja Kailey Hockridge predlaže da ako znaš kuda želiš ići, trebaš se zapitati koje male korake mogu učiniti danas? Mali koraci su manje zastrašujući i, s vremenom te vode tamo gdje želiš. “Razbijanje velikih ciljeva na manje, više ostvarive dijelove može nam pomoći da izgradimo zamah i povjerenje u svoje sposobnosti,” kaže ona.
Postoji drugi put kojim nas Neil Armstrong, izvlači iz osjećaja zaglavljivanja jednim ogromnim skokom. Poenta je da uradiš nešto što nikada ranije nisi. Ili radi nešto što voliš. Učini nešto neobično za sebe. Možda je vrijeme da skočiš i pokažeš da tvoj život nije tako mali. “Ponekad je potrebno samo novo iskustvo,” kaže Carmichael. “Sa pandemijom ljudi bukvalno bulje u iste zidove.” Promjena pogleda će značajno pomoći.
Izvor: fatherly.com
Preuzeto sa: ultra.ba