Site icon mladibl.com

Zašto je tako teško naučiti strani jezik?

Mozak živi u stanju konstantnog fluksa. Neprestano se prilagođava, kako bi poboljšao naše mentalne performanse dok žonglira milionima dolaznih signala. Iako nas ta prilagodljivost čini jedinstvenima, naučnici kažu, da je to upravo ono što odraslima otežava učenje novih jezika.

Aktivnost moždanih stanica može se podijeliti u dvije kategorije – plastičnost i stabilnost. Plastičnost se odnosi na sposobnost mozga da se mijenja. Dobijanjem novih informacija stvaramo nove veze između neurona. Stabilnost je suprotna – omogućava mozgu da se drži za stvari koje smo već naučili, kako bi te veze ostale čvrste.

Mlađa djeca imaju visok nivo “neuronske plastičnosti”. Formiranje novih neuronskih veza korisno je za djecu, jer moraju naučiti gomilu novih informacija i razaznati što je dovoljno važno da zapamte. Ali, kako starimo, sposobnost mozga da uspostavlja nove veze prirodno se smanjuje. Neuronska plastičnost se smanjuje. Tada mozak počinje davati prioritet stabilnosti. U suštini, želimo ostati na važnim stvarima, koje smo proveli posljednju deceniju ili više učeći.

Kada uče novi jezik, ljudi se oslanjaju na plastičnost. Zato djeca često mogu naučiti više jezika uz malo truda, dok se odrasli namuče i da nauče svega nekoliko časova Duolinga.

Kako bi razumjeli kako bi mozak mogao pokupiti strani leksikon, naučnici su proučavali moždanu aktivnost 10 pacijenata s epilepsijom koji govore engleski, dok su ispitanici učili mandarinski. Ovi dobrovoljci već su imali elektrode u mozgu zbog njihovog stanja i pristali su proširiti podatke uređaja na projekat, nudeći jedinstvenu priliku istraživačima da izravno proučavaju ljudski mozak dok uči.

Nakon što su dovršili analizu podataka o mozgu ispitanika, otkrili su otkrili da su “čvorovi” neurona – unutar regije mozga poznate kao govorni korteks – aktivni tokom procesa učenja. To znači da neki neuroni nisu učestvovali. Postoje različite vrste neuronskih grupa, od kojih se čini da su neke zaista voljne promijeniti se učenjem, dok su druge otpornije na proces učenja.

Mandarinski su izabrali kao “novi” jezik za istraživanje, jer se njegovi zvuci jako razlikuju od ritma engleskog. To govornicima engleskog jezika predstavlja veći izazov za učenje, jer zahtijeva od njih da formiraju ogroman broj novih neuronskih veza.

Naš mozak će vjerovatnije pokupiti poznate zvukove, što je razlog zašto je bolje biti okružen jezikom koji učimo, od formalnih lekcija. Sve to ima veze s treniranjem našeg mozga da prepozna obrasce i uključi naše neurone. Najbolji način za učenje novog jezika, bilo da je u pitanju dijete ili odrasla osoba, je da bude uronjena u njega.

Normalno je da će tokom svakog procesa učenja biti uspona i padova. Zapravo, podaci o moždanim aktivnostima ispitanika ukazuju na velike varijacije u uspjehu učenja. Ali kad stvari postanu teške, ključ je ostati motivisan.

Izvor: cnet.com

Preuzeto sa: ultra.ba

Exit mobile version